Živimo u svijetu zasićenom grijehom, koji se često čini opsjednut smrću. Naša kultura zahtijeva pobačaj, smrt nerođenih, i promiče transgenderizam i LGBT ideologiju, potkopavajući nevinost i osnovnu biologiju.
Društvo izgleda žudi za subjektivnošću, smrću same istine. Smrt ima još jedan oblik u eutanaziji — smrti nade.
Za one razočarane životom, eutanazija se može činiti prikladnim izlazom, ali to je tragična praksa koja se snažno promovira. Švicarska nova “prijenosna kapsula za samoubojstvo,” Sarco, to utjelovljuje, nudeći smrt za 20 dolara u manje od 10 minuta.
Organizacija The Last Resort (LR) i Exit International (EI) promoviraju ovaj uređaj, napominjući da nema pravnih prepreka u Švicarskoj, gdje je potpomognuto samoubojstvo dozvoljeno.
Sarco funkcionira zamjenom kisika dušikom, što dovodi do smrti hipoksijom. LR izvršni direktor Florian Willet opisuje to kao “prekrasan način umiranja.”
Međutim, Annabelle Pechmann iz Family Research Council upozorava da je lansiranje Sarco-a poziv na buđenje, pozivajući kršćane da pripreme politike protiv toga.
Eutanazija ne pruža nadu, lijek ili promjenu. Ljudi trebaju vječnu nadu, koja se nalazi u Isusu Kristu. Vrijednost života potvrđuje se u Svetom pismu, podsjećajući nas na Božju ljubav i brigu. Samoubojstvo nije odgovor; Krist jest, nudeći vječni, bezbolni život.
