Mnoga djeca imaju poremećaj digitalnog autizma ili ekeranizma, a roditelji ne znaju kako se nositi i što poduzeti. O čemu se tu radi?
Digitalni autizam ili ekranizam označava ovisnost o ekranima poput mobitela, TV-a, računala i tableta, objašnjava psihologinja Ivana Bilić iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Zagrebu.
“Uzrok digitalnog autizma je prekomjerno korištenje ekrana, što uzrokuje stres u mozgu zbog prekomjerne stimulacije,” kaže Bilić.
“Klasični” autizam je neurorazvojni poremećaj nepoznatog uzroka koji se manifestira u ranom djetinjstvu. Očituje se kroz teškoće u komunikaciji i socijalnom funkcioniranju te ponavljajuće obrasce ponašanja. Edukacijska rehabilitatorica Jelena Petranović ističe da se digitalni autizam može uspješno liječiti, za razliku od “klasičnog” autizma.
Simptomi digitalnog autizma uključuju slabo razvijen govor, neodazivanje na ime, nedostatak kontakta očima i neverbalne komunikacije.
Posljedice neliječenog digitalnog autizma uključuju nefunkcionalno korištenje igračaka, slab razvoj pažnje i agresivno ponašanje zbog nemogućnosti izražavanja potreba. Roditelji bi trebali ograničiti korištenje ekrana i biti dosljedni u provođenju tih ograničenja.
Petranović naglašava važnost logopedskih i rehabilitacijskih tretmana, uključujući ABA terapiju i uključivanje djece u sportske i društvene aktivnosti. Pravovremena reakcija i suradnja roditelja sa stručnjacima ključni su za uspjeh terapije.
Bilić upozorava na teškoće učenja, pažnje, spavanja te bihevioralne smetnje kao posljedice izloženosti ekranima. “Sve češće se viđaju teškoće s pažnjom, koncentracijom, grafomotoričkim sposobnostima, agresivnost te depresivne i anksiozne smetnje”, zaključuje Bilić.
