“I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.” (Djela apostolska 4, 12)
Ništa nije groznije za razmišljanje nego da će neki ljudi završiti u paklu. Kako Bog može poslati u pakao neku osobu koja nikada nije imala priliku čuti za Spasitelja? Mnogi će reći da to jednostavno nije u redu.
Rekao bih da je najvažniji dio Biblije za proučavanje s obzirom na to pitanje prvo poglavlje Pavlove poslanice Rimljanima. Poanta Poslanice Rimljanima je objaviti Radosnu vijest – čudesnu istinu o otkupljenju koje je Bog osigurao čovječanstvu u Isusu Kristu, bogatstvo i slavu Božje milosti. No, kada Pavao predstavlja evanđelje, on počinje u prvom poglavlju izjavom da se Božji gnjev otkriva s neba i da je ova manifestacija Božjeg gnjeva usmjerena protiv ljudske rase koja je postala bezbožna i nepravedna. Dakle, razlog Božjeg gnjeva je zlo. Specifična točka zbog koje su ljudi optuženi za zlo je odbacivanje Božjeg samootkrivanja.
“Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike.” (Rimljanima 1, 19-20)
Pavao naglašava da je od prvog dana stvaranja i kroz stvaranje, Bog jasno očitovao svoju vječnu moć, biće i karakter svakom ljudskom biću na ovoj planeti. Drugim riječima, svaki čovjek zna da postoji Bog i da je Bogu odgovoran. Ipak, svako ljudsko biće nije poslušno Bogu. Zašto Pavao počinje svoje izlaganje evanđelja na tom mjestu? Ono što pokušava učiniti, i što razvija u Poslanici Rimljanima, jest sljedeće: Isus je poslan u svijet koji je već na putu u pakao. Isus je poslan u svijet koji je izgubljen, koji je kriv za odbacivanje Oca kojega poznaju.
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. (Ivan 3, 16-17)
“Tko je vidio Mene, vidio je i Oca.” (Ivan 14, 9)
PROČITAJTE: Zašto je Isus došao na ovaj svijet?
Vratimo se sada početnom pitanju: “Šalje li Bog u pakao ljude koji nikada nisu čuli za Isusa?” Bog nikada neće kazniti ljude za odbacivanje Isusa ako nikada nisu čuli za Njega. Kada to kažem, ljudi odahnu i kažu: “Onda je bolje da nikome ne govorimo o Isusu jer bi ga netko mogao odbaciti. Onda su stvarno u velikim problemima.” Ali opet, postoje i drugi razlozi za odlazak u pakao. Odbaciti Boga Stvoritelja vrlo je ozbiljna stvar. I nitko posljednji dan neće moći reći: “Nisam znao da postojiš”, jer se Bog objavio.
Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. (Psalam 19, 1-3)
Na vjernicima nije da se opterećuju kako će netko završiti u paklu, nego da se ozbiljno pokore Kristovoj zapovijedi da idemo po cijelom svijetu, svakom živom stvorenju, i govorimo im o Njemu.