Pobačaj je tema o kojoj se žestoko raspravlja posljednjih desetljeća. Može li pravi kršćanin podržati pobačaj?
Kršćanin je netko tko je prihvatio Božju ponudu oprosta kroz Isusovu smrt i uskrsnuće. Spasenje je Božji dar kroz vjeru u dovršeno djelo Isusa Krista (Ivan 3, 16-18; Efežanima 2, 8-9; Rimljanima 10, 9). Ono što vjerujemo o drugim stvarima je stvar rasta, a ne spasenja.
Kada predamo svoje živote Isusu, On počinje mijenjati naš način razmišljanja i ponašanja (vidi Izaija 55, 7). Naša tijela postaju hram Duha Svetoga (1. Korinćanima 3, 16; 6, 19). Naši umovi se obnavljaju kroz istinu Božje Riječi (Rimljanima 12, 1-2). Naši stavovi, perspektive i ponašanja postupno se mijenjaju kako bi bili sličniji Kristovim (Rimljanima 8, 29; Galaćanima 5, 22).
Ova se transformacija ne događa preko noći. Mnogi su kršćani još uvijek ono što je apostol Pavao nazvao “tjelesni” (1. Korinćanima 3:1-3; Rimljanima 8:6). Tjelesni kršćani pouzdaju u Isusa za spasenje, ali i dalje misle i djeluju i poput ljudi ovoga svijeta. Često su novi u vjeri ili jednostavno nisu dopustili Duhu Svetomu slobodan pristup svakom dijelu njihova srca. Pokušavaju živjeti kršćanski život vlastitim snagama, dok su još uvijek pod jakim utjecajem svjetovnog načina razmišljanja. Tjelesni kršćani dopuštaju da stajališta bezbožnika utječu na njihova mišljenja o mnogim stvarima, uključujući pobačaj.
Duhovni rast zahtijeva od nas da odbacimo svoj stari način razmišljanja kako postajemo sličniji Isusu. Počinjemo vidjeti stvari onako kako ih Bog vidi, i što smo mu bliži, to se manje slažemo sa svjetovnim vrijednostima. Ako osoba neprestano odbija dopustiti Božjoj Riječi da preobrazi njezino razmišljanje, velike su šanse da zapravo nije kršćanin.
PROČITAJTE: Što Biblija uistinu kaže o pobačaju?
Zagovornici pobačaja tvrde da Biblija ne govori o pobačaju, tako da odluka treba biti na pojedincu. Biblija jasno kaže u Izlasku 23, 7 i Izrekama 6, 16-17 da je pogrešno ubijati nedužna ljudska bića. Izreke 6 govore da Bog mrzi ruke koje prolijevaju nevinu krv. Bog smatra život nerođenog jednako vrijednim kao i život odraslog čovjeka.
Bog je rekao Jeremiji: “Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.” (Jeremija 1, 5) Bog ga je stvorio za određenu svrhu. Psalam 139, 13-16 daje nam najjasniju sliku Božjeg gledišta na nerođene. David piše: ” Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna (…) Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.”
Bog je stvorio svakoga za svoju svrhu i svoje zadovoljstvo
Isus je rekao da se prvo moramo “odreći samih sebe” (Matej 16, 24; Luka 9, 23). Dio uskraćivanja samih sebe je odbacivanje laži kojima nas je svijet hranio. Moramo se osloboditi vlastitog razumijevanja i dopustiti Bogu da nas promijeni (Izreke 3, 5-6).
Neki kršćani tvrde da nisu za pobačaj, ali podržavaju pravo žene na izbor. Ovo ima isto toliko smisla kao da kažete da mrzite silovanje, ali podržavate pravo muškarca da ga počini.
Ako Biblija kaže da je pogrešno ubijati nedužna ljudska bića, a znanost i zdravo razmišljanje nam govore da su ljudski embriji ljudska bića, onda nas Biblija obavještava da je pogrešno ubijati ih. Kršćanin koji doista želi upoznati Božje srce mora uskladiti svoje stajalište s Božjim. Kada počinjemo opravdavati zlo prema svom razumijevanju, razvodnjavamo istinu Božje Riječi.
