“Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.” (Ef 6,12)
Kao sljedbenici Isusa Krista, mi se nalazimo uhvaćeni u sukobu koji obuhvaća nebo i zemlju. Snage koje se suočavaju s nama su “osobe bez tijela” – zle duhovne sile koje borave u području nevidljivog koje se protive svakoj istinskoj pravednosti i nastoje da se uspostavi Sotonina vlast nad cijelim svijetom.
Naša odgovornost u ovom sukobu je jedinstvena, jer Krist nam je zajedno sa duhovnim uvidom, predao i duhovno oružje koje nam može dati pobjedu. Vlade i vojske ovoga svijeta, djeluju isključivo u prirodnoj ravni, oni nemaju razumijevanje ovog duhovnog konflikta i nemaju silu da se nose sa Sotoninim snagama pod nebom. Naprotiv, bez toga da su svjesni ovog sukoba, oni sami bivaju izmanipulirani i padaju pod kontrolom tih zlih sila.
Prvi i osnovni preduvjet za pobjedu nad njima je da se identificira priroda snaga koje su na djelu u bilo kojoj danoj situaciji. U posljednjih nekoliko mjeseci, kako sam razmišljao o dešavanjima u svijetu – a posebno u SAD-u i oko Izraela – vjerujem da mi je Bog pokazao identitet zla, varljivu filozofiju koju Sotona planira iskoristiti da bi se ispunili njegovi planovi za ovo doba. Ta prijevara se naziva HUMANIZAM.
Uvijek sam mislio da je ideologija zvana humanizam samo relativno bezopasna ljudska greška. No, kada sam se konzultirao rječnikom, bio sam iznenađen definicijom koju sam tu pronašao: “Odbacivanje bilo koje vlasti ili osnovnih moralnih vrijednosti koje vladaju nad čovječanstvom. Odbacivanje svake religije, u prilog vjerovanja u napredak čovječanstva prema svojstvenim čovjekovim naporima.”
Shvatio sam da humanizam nije duhovno neutralna ideologija. Naprotiv, to je namjerno poricanje i odbacivanje Božje moći i autoriteta. To je anti-religiozna religija. Humanizam je postao osnovno naučavanje u obrazovnim sustavima širom svijeta, kao što je u SAD-u, gdje na primjer, zabranjuju nastavu religije u uobičajenom smislu, ali zato dozvoljavaju naučavanje ove nove religije.
Odlučio sam ući u trag humanizmu unazad kroz povijest, počevši od Nabukodonozorovog sna sa kipom od zlata, to jest koji je imao glavu od zlata, a grudi i ruke od srebra, trbuh i bedra od bronce, i noge od željeza. Daniel je protumačio ovo kao najavu dolaska četiri velika carstva koja će se pojavljivati na svjetskoj sceni jedno za drugim. Glava je bila Babilon, grudi i ruke su bile Medo-Perzija, trbuh i bedra su Grčka, a noge su Rimsko carstvo (Dan 2,31-40).
Jedan ključni faktor koji je na mene ostavio velik utisak je činjenica da se reproduktivni organ na kipu nalazi u oblasti koja se identificira sa Grčkom. Sa mojim poznavanjem grčke filozofije, ovo je postalo posebno živo saznanje za mene.
Shvatio sam da je Grčka ta koja će – više negoli bilo koje drugo carstvo – kroz filozofiju, samu sebe reproducirati u kasnijim kulturama.
Dvojica od ranih grčkih filozofa, od kojih i danas imamo zapise, Heraklit i Protagora, kroz svoje ideje preživjeli su do danas: “Sve stvari teku…”; “Ti nikada ne možeš dva puta zakoračiti u istu rijeku…”; “Čovjek je mjera svih stvari.” Nevjerojatno je koliko ove tri izreke sumiraju suštinu humanizma, jer oni tvrde da je sve relativno, da ne postoje moralni ili pravni apsoluti, i da je čovjek najviši autoritet u svemiru.
Izvan je opsega ove kratke studije analizirati kako su se ova razmišljanja oblikovala i postala prihvaćena, prvo, u konceptu stvaranja Europe, a zatim kroz Europu, u širok koncept suvremene “civilizacije”. Stari Grci su idealizirali ljudski um. Aristotelov pojam Boga je bio savršen um koji svestrano razmatra sebe – zato jer ništa manje od toga nije dostojno njegovog razmišljanja – razmatranja. Od ove ideje se razvila cijela filozofija racionalizma.
Pored filozofije, drugi glavni element grčke kulture bio je njen naglasak na atletskim natjecanjima. Njihove Olimpijske igre ustvari su predstavljale idolatriju (tj. obožavanje) atletskih vještina, a koje su se vratile u život u ovom našem modernom vijeku. Najvišu gledanost danas imaju TV programi koji prenose velika internacionalna sportska natjecanja.
Stari Grci su također imali tendenciju umanjivati (omalovažavati) bračni odnos između muškarca i žene, i predstavljati homoseksualni odnos između dva muškarca nešto kao više “intelektualno ispunjenje”. Na svojim skulpturama, oni su idealizirano muško tijelo najčešće predstavljali potpuno golo, dok je žensko uvijek preko sebe nosilo neki plašt ili tkaninu.
Takozvani “bogovi” Grčke su prikazivali sve moralne nedostatke čovječanstva: požudu, nemoral, ljubomoru, osvetoljubivost i obmanu – zapravo, potpuno odsustvo bilo kakvog obavezujućeg moralnog koda. Ovo je ostavljalo pravo čovjeku da bude sam sebi bog, i da uspostavi svoj svojstveni moralni kodeks. Poslije svega, ni od jednog čovjeka se ne može očekivati da živi iznad (moralnog) nivoa svojih vlastitih bogova.
Svi ovi efekti grčkog humanizma sve su više evidentni u našoj zapadnoj kulturi tokom ovog našeg vijeka. Većina zapadnjačkih vlada zauzima negativan javni stav i čini otvoreno i namjerno odbacivanje pravednih Božjih zakona i zavjeta koje je Bog načinio sa čovjekom, prvo preko Mojsija, a onda kroz Isusa Krista. Oni to jasno pokazuju i kreću se prema jasnom cilju: oblikovanju novog svjetskog humanističkog poretka. Humanizam će značiti da se sve može vjerovati, osim u istinu, i da će svašta tolerirati, ali ne i pravednost. Ovakvo uzvisivanje čovjeka je snaga koja će konačno dovesti do pojavljivanja antikrista, čije je ime broj čovjeka (Otk 13,18), čovjeka bezakonja, koji se suprotstavlja i uzvisuje sebe iznad svega što se zove Bog, sam će tražiti da mu se klanjaju, čak će i sam sebe postaviti u hram Božji, proglašavajući sebe za Boga (2 Sol 2,3-4).
Pismo nam otkriva da će on pod svojom vlašću držati sve one koji su odbili ljubiti istinu. Iz tog razloga, Bog će im poslati silu zablude da vjeruju u laž – u prvu originalnu laž. U onu sa kojim je Sotona prevario naše praroditelje: “Biti ćete kao Bog …” ili “kao bogovi.” Ovo uzvisivanje čovjeka na mjesto Boga uvesti će čovječanstvo u period “velike nevolje” – period velike svjetske agonije, tako strašne da će nadmašiti čak i holokaust 1939-1945 (Mt 24,21-22).
Međutim, prije ovog dolazećeg perioda nevolje, Bog i dalje ima plan i svrhu za Izrael i Crkvu. Žetva milosti će prethoditi žetvi suda. Božja priprema za ovo je otkrivena u Zahariji 9,13: “tvoje ću, o Sione, zavitlat’ sinove – protiv sinova tvojih, o Javane [Grčka] – i učinit ću te kao mač junaka.”
“Sinovi Javanovi” su oni koji prihvaćaju prijevare humanizma, koje imaju svoje korijene u staro-grčkoj filozofiji. “Sinovi Siona” su oni koji zauzimaju svoj stav na nepogrešivoj Božjoj Riječi, prihvaćajući njena obećanja i zavjete. Oni će izaći iz Izraela i iz pale crkve. Za njih će se reći: “Ali oni ga [Sotonu] pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti.” (Otk 12,11)
Suočeni sa ovim dolazećim izazovom, svatko od nas treba se zapitati: Jesam li spreman zauzeti svoj stav kao jedan od sinova Sionovih?
Numerički gledano, mi smo daleko brojno nadmašeni od strane snaga humanizma. Ipak, možemo se ohrabriti iz primjera Ase, judejskog kralja. Kada se on suočio sa invazijom velike i superiorne vojske, njegova molitva očaja okrenula je siguran poraz u potpunu pobjedu. Za nas danas, njegova molitva nam pruža divan uzor koji možemo slijediti onda kada se trebamo suprotstaviti samo-uzdižućim hordama humanizma.
“Asa zavapi k Jahvi, Bogu svome: »O Jahve, tebi je ništa pomoći silnome ili nejakome! Pomozi nam, o Jahve, Bože naš, jer se na te oslanjamo i u tvoje smo ime izišli na ovo mnoštvo! Jahve, ti si Bog naš, ne daj snažnu čovjeku protiv sebe!” (2 Ljet 14,10)
Autor: Derek Prince
