Kada je roditeljima rekla da bi se pridružila samostanu i slijedila Krista, uslijedila je neobična reakcija oca: zatvorio ju je u podrum čim je saznao kakvi su joj planovi za budućnost.
Služiti Bogu je najljepša stvar. Neki su pozvani naviještati Evanđelje i “na krovovima” – među njima ima i mučenika zbog vjere. Drugi su skriveni, neupadljivi, ali sve nas spaja ljubav prema Gospodinu i Spasitelju Isusu. Ona nam daje snagu da odgovorimo na Njegov poziv.
To je bio slučaj sa sv. Klarom. Za sobom ostavlja svoje plemićko podrijetlo, imanje i obitelj, te u želji da radikalno slijedi Gospodina bježi od kuće. S vremenom joj se pridružuju i druge djevojke i nastaje red, danas poznat kao klarise.
Sličnu hrabrost i odlučnost pokazala je i časna sestra Paulina Maria Kaczmarek iz samostana u Skaryszewu u Poljskoj, koautorica knjiga o svetoj Klari i prevoditeljica njezinih djela. Što je morala prevladati da bi se pridružila samostanu i slijedila Krista? Uslijedila je neobična reakcija njezinih roditelja, posebice oca koji ju je zatvorio u podrum čim je saznao kakvi su joj planovi za budućnost.
A što sestra Paulina Maria Kaczmarek kaže o svemu?
“Moja pustolovina s Bogom započela je u Oazi, gdje sam došla u prvom razredu niže srednje škole. Tamo sam susrela živog Gospodina Isusa, s kojim sam mogla razgovarati. Znala sam da me sluša. Tada sam Ga zavoljela svim srcem (…) Osjećala sam se preplavljena Njegovom ljubavlju i po prvi put sam ozbiljno pomislila da želim živjeti za tu Ljubav. To je bila temeljna etapa mog poziva kada sam shvatila da me Bog želi za sebe.”
Isusovi su učenici sigurno bili šokirani kada im je Isus rekao: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Matej 16,24). Znali su da im neće biti lako u ovom grešnom svijetu, ali su do kraja života ustrajali s Njim. Mnogi su i danas ozbiljno prihvatili ove riječi. Nose Njegov križ dok ih ovaj svijet ismijava, omalovažava i prezire jer su Njegovi. Neka nam nikada ne bude teško slijediti Ga i proslavljati Njegovo ime.
