Kada je prvi nastavak filma Izvrnuto obrnuto izašao u kinima 2015. godine, predstavio je najbolje od Pixara: prekrasne animacije, briljantnu, originalnu priču i slojeve značenja, kako za djecu tako i za odrasle. To je bio posljednji film zapanjujuće kvalitete iz ere vrhunca Pixara.
Iako postoji nekoliko iznimki, većina onoga što je Pixar osmislio od tada bilo je najblaže rečeno razočaravajuće ili ako ćemo biti grubo iskreni služilo je za promicanje agendi i ideologija. Najnoviji podbačaj filma Elemental doveo je do velikih rasprava o tome, kao se Pixar izgubio.
Izvrnuto obrnuto 2 (Inside Out 2) možda je glasnik kreativnog oporavka Pixara. Gotovo da se podudara čaroliji svoga prethodnika. Generacije-Z i Alfa, kao i njihovi roditelji, odnosno za one koji žive u svijetu današnjih ”anksioznih generacija”, kod kojih je stavljen pretjerano velik naglasak na osjećaje, Izvrnuto obrnuto 2 je film s kojim se mogu itekako dobro poistovjetiti.
No, sama srž koju film prikazuje, također je nešto u vezi čega sam jako oprezan. To je film o trenucima koji su emotivno fluidni. No film u isto vrijeme prikazuje trenutke u kojima je veliki broj ljudi u emocionalno nestabilnom stanju. Zbog naše emocionalne fluidnosti nismo sretniji.
U kulturi, koja je opterećena problemima i anksioznošću, koji se odnose na pretjerano razmišljanje i pretjerano emocionalno procesuiranje, bojim se da će filmovi poput ovoga, bez obzira na svoje umjetničke zasluge, dovesti do toga da djeca počinju još više živjeti ”u svojim glavama”, dok bi zapravo djeca trebala činiti baš suprotno od toga.
Tinejdžerska drama unutar mozga
Većina radnje filma odvija se u mozgu djevojčice Riley, koji se razvija. Ona je sada 13-godišnja igračica hokeja i priprema se za srednju školu. Pubertet je doveo do novih kompleksnosti u njezinom unutrašnjem svijetu. Nastavak uvodi cijeli spektar novih osjećaja, od kojih je glavna Anksioznost, no tu su isto tako Zavist, Sram i Ennui uz kratko pojavljivanje Nostalgije.
Nove, tinejdžerske emocije, bore se protiv Rileyinih jednostavnijih emocija: Radosti, Tuge, Straha, Ljutnje i Gađenja. Radnja filma govori o promjenjivoj ravnoteži i neravnoteži emocionalnog života tinejdžerice.
Način ponašanja likova emocija u glavi Riley su nestašni i nepredvidivi, što su scenaristi jako dobro prikazali kroz svijet fantazije. Možete se nasmijati samo kada lik emocije otputuje brzom strujom svijesti, prilikom čega se susreće s velikim bezdanom sarkazma i izbjegava žarulje ideja za vrijeme ”oluje ideja”. Osobito sam uživao u prizoru u kojem osjećaji posjećuju ”riznicu”, mjesto gdje su zaključane ”mračne tajne” Riley. Samo kreativni stilovi animacija i šale u ovim prizorima znače da se isplatilo pogledati film.
Reprizirajući glas emocije protagonistice, ”Radost”, Amy Poehler blista i za mene prikazuje najdirljivije trenutke u filmu. Kada Radost žali za svojom smanjenom ulogom u Rileynom adolescentskom životu (“Možda se ovo dogodi kad odrasteš, osjećaš manje radosti” i zatim se ponovno susreće s njom u trenutku vrhunca i katarze, to me dirnulo. Životna je istina da čista radost djetinjstva nestaje kako starimo i kako se susrećemo s više briga, stresa i boli. Ali nikada u potpunosti ne prerastemo svoju potrebu za radošću. Izvrnuto obrnuto 2 ovo dobro prikazuje.
Jesmo li previše očarani vlastitim, unutarnjim svijetom?
Dok sam gledao i uglavnom uživao u filmu, sinulo mi se da filmovi Izvrnuto obrnuto čini živopisnim ono što se pretpostavlja u našem modernom dobu autentičnosti. Manje smo očarani pravim svijetom, dok smo znatno više očarani ”svojim ja”, koje prizivamo iz naših autentično neurednih zvjerinjaka koji se nalaze u nama.
U filmovima Izvrnuto obrnuto, “stvarni život”, koji se događa izvan umova likova manje je zanimljiv od onoga što se događa unutra. Rileyin unutarnji svijet je kaleidoskop boja i karneval zabave. U usporedbi s njom, njezin je vanjski svijet dosadan i monoton.
Razumijem da film pokušava posebno istražiti ljudsku unutrašnjost i odrađuje odličan posao tako što nas očarava čudesima koja se događaju ”unutra”. To je nešto čemu se kršćani mogu radovati, vjerujući, kao što i činimo, da nas je na prekrasan i zastrašujući način stvorio Stvoritelj, koji je stvorio i naše najdublje biće. (Psalam 139,13-14).
Svako novo otkriće znanosti o mozgu, a ima još toliko puno tajni koje treba otkriti, prilika je za slavlje našeg veličanstvenog Stvoritelja. Ljudi su čudesno stvoreni tjelesno, emocionalno i duhovno. Izvrnuto obrnuto 2 možda ne pripisuje zasluge transcendentnom Stvoritelju, ali ne može ne svjedočiti o čudesnim čudima ljudske svijesti.
Ipak, postoji trenutak kada čuđenje o našem unutarnjem životu nadilazi zahvalno strahopoštovanje i približava se nezdravoj opsesiji. Je li moguće da živimo u eri koja je previše svjesna unutrašnje emocionalne drame, koja je previše sklona skočiti na terapeutsku “obradu” i koja je općenito previše zaokupljena sobom?
Izađite iz ”svoje glave”
Gledajući Izvrnuto obrnuto 2, osjećao sam suosjećanje prema Riley, koja je bila zamjena za stvarne ljudi koje poznajem, čiji su nestabilni emocionalni svjetovi opasno veliki u pogledu njihovog osjećaja identiteta i sveobuhvatne svrhe.
No, ovo je plod suvremenog ekspresivnog individualizma, koji nas je pozvao na samo-definiranje prema vlastitim uvjetima, dajući prednost unutarnjim hirovima i duboko proživljenim željama nad vanjskim utjecajima, normama i očekivanjima.
Možda je motiv koji najviše zabrinjava u filmu način na koji se ”poimanje samoga sebe” shvaća kao spoj uvjerenja koje nastaju od nas samih. Rileyna uvjerenja o sebi (“Ja sam pobjednica”, “Ja sam ljubazna”, “Ponekad se bojim”, “Trebam pomoć”, “Ja sam dobra osoba”, i tako dalje) postupno se preklapaju kao niti, zajedno umotane u njezin osjećaj same sebe. No u filmu, samo “ja” izjave tvore takve niti uvjerenja.
Je li ovo pouzdano? Ne bi li naš osjećaj sebe također trebao biti formiran onim što oni koji su nam najbliži, odnosno naši roditelji, supružnici ili bliski prijatelji, mogu vidjeti, a što mi sami ne možemo? Ne bi li trebala uključivati uvjerenja o stvarnostima i istinama koje su neovisne o nama? Nije li konkretan, veći svijet izvan naše glave pouzdaniji za procjenu našeg identiteta, od sumnjivih emocionalnih vijuganja, koja se događaju unutar nas?
Kako bismo imali potpuniji, bogatiji i više zadovoljavajući osjećaj o tome tko smo, moramo izaći iz ”naših glava”. Matthew B. Crawford iznosi ovaj argument u svojoj izvrsnoj knjizi ”Svijet izvan vaše glave”, koja tvrdi da sebe ne poznajemo primarno kroz samopoimanje, nego situacije u zajednici, ne prvenstveno unutarnjom refleksijom, nego vanjskom stvarnošću. On piše:
”Živimo u svijetu kojeg su naši preci već odredili, i koji je bio zasićen značenjem prije nego smo mi stigli u njega. Naša privatna iskustva temelje se na prethodnom otkrivanju zajedničkog svijeta; ne bi bila razumljiva bez njega. Ovo je svijet s kojim se prvi susrećemo, kao bebe koje su zatvorene i na koje pazi njegovateljica. Iz toga slijedi da naša iskustva nisu samo “naša vlastita””.
Ono što je u nama svakako je zanimljivo, ponekad nadahnjujuće, a često i korisno. No, toliko toga što nas čini takvima kakvi jesmo i gotovo sve što nas čini boljom verzijom nas samih, dolazi izvan nas.
Izvana prema unutra
U Psalmu 139, David je zadivljen ne zato što poznaje sebe, nego zato što Bog poznaje njega. On piše: “Kako su mi dragocjene misli tvoje, Bože”! (Stih 17) Ne piše: “Kako su mi dragocjene moje misli”. David je, kroz Psalme jako iskren o svojim osjećajima, ali njegov osjećaj samoga sebe ne dolazi iz tih emotivnih uspona i padova, nego u postojanosti i suverenosti Boga, koji nas je oblikovao i koji nas poznaje ”izvana prema unutra”.
U dobu amorfnog samo-stvorenog identiteta, “Bog me stvorio i poznaje me”, daleko je čvršći temelj na kojem se može graditi ”svoje ja”. Naravno, emocionalna svijest i samospoznaja dio su zdravog identiteta. Ali isto tako su i uvjerenja, vjerovanja i štovanje, koje je usmjereno na ono što je izvan nas i koje je orijentirano na duhovne istine, daleko veće od nas. U konačnici, zdrav osjećaj sebe ne oblikuje se samo iznutra prema van, nego isto tako i nesumnjivo snažnije, izvana prema unutra.
Autor: Brett McCracken; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
