Općenito govoreći, gospodin označava nekog tko ima vlast, kontrolu ili moć nad drugim ljudima; reći nekome da je „gospodin“ smatra se da je ta osoba neka vrsta gospodara ili vladara. U Isusovo se vrijeme riječ gospodin često koristila kao izraz poštovanja prema zemaljskim vlastima; kada je gubavac u Mateju 8,2 nazvao Isusa „Gospodinom“, Isusu je iskazao poštovanje kao iscjelitelju i učitelju (vidi Matej 8,25 i 15,25).
Međutim, nakon uskrsnuća, naziv „Gospodin“ koji se primjenjuje na Isusa postaje mnogo više od naziva časti ili poštovanja. Izraz „Isus je Gospodin“ postao je način ispovijedanja Isusovog božanstva. Ovo je započelo s uzvikom Tome kada se Isus ukazao učenicima nakon uskrsnuća: „A Toma odgovori i reče mu: ‘Gospodin moj i Bog moj!’“ (Ivan 20,28). Od tada je apostolska poruka bila da je Isus Gospodin, što znači „Isus je Bog“. Petrova propovijed na Pedesetnicu govorila je o ovoj temi: „Neka dakle sa sigurnošću zna sav dom Izraelov: toga Isusa kojega vi razapeste Bog je učinio i Gospodinom i Kristom“ (Djela 2,36). Kasnije, u Kornelijevoj kući, Petar je izjavio da je Isus „Gospodar sviju“ (Djela 10,36). Primijetite kako se u Rimljanima 10,9 Isusovo gospodstvo povezuje s Njegovim uskrsnućem: „Jer ako ustima svojim ispovijediš Gospodina Isusa i srcem svojim uzvjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.“
Izjava „Isus je Gospodin“ znači da je Isus Bog. Isus ima svu vlast „na nebu i na zemlji“ (Matej 28,18). On je Gospodar subote (Luka 6,5). On je jedini gospodar i naš Gospodin (Judina 1,4). Ustvari, On je Gospodar gospodarâ (Otkrivenje 17,14).
Isus je mnogo puta o sebi govorio kao o „Gospodinu“ (na primjer Luka 19,31; Ivan 13,13). Kad usporedimo Stari zavjet s Novim, nalazimo nekoliko instanci u kojima apostoli izjednačuju „GOSPOD“ (Jahve) iz hebrejske Biblije s „Gospodinom Isusom“. Na primjer, Psalam 34,8 kaže: „Kušajte i vidite kako je dobar GOSPOD“, i na taj se stih aludira u 1. Petrovoj 2,3, osim što je tamo Isus dobrostiv „Gospodin“. Izaija 8,13 kaže: „Gospoda Nad Vojskama — njega posvećujte“; u 1. Petrovoj 3,15 nam se zapovijeda: „Nego posvetite Gospodina Boga u srcima svojim“.
Nevjerojatno je da je Gospodin Isus napustio svoj uzvišeni položaj na nebu i došao na zemlju da nas spasi. Utjelovljenjem nam je pokazao što je to prava krotkost (vidi Matej 11,29). Neposredno prije svog uhićenja, Isus koristi svoju moć i autoritet da nas nauči poniznosti: „Ako dakle ja, Gospodin i Učitelj, vama oprah noge, i vi ste dužni jedni drugima prati noge“ (Ivan 13,14). Prema našem Gospodinu, posljednji će biti prvi (Matej 19,30).
Kada kažemo: „Isus je Gospodin“, obvezujemo se da ga slušamo. Isus je upitao: „A što me zovete ‘Gospodine, Gospodine’, a ne činite ono što kažem?“ (Luka 6,46). Priznanje Isusova gospodstva logično prati podložnost Isusovom autoritetu. Ako je Isus Gospodin, onda nas On posjeduje; ima nam pravo reći što da činimo.
Osoba koja kaže: „Isus je Gospodin“ s punim razumijevanjem onog što to znači (Isus je Bog i ima vrhovnu vlast nad svime) božanski je prosvijetljena: „nitko ne može reći: ‘Isus je Gospodin’ osim u Duhu Svetomu“ (1. Korinćanima 12,3). Vjera u Gospodina Isusa potrebna je za spasenje (Djela 16,31).
Isus jest Gospodin. To je istina, priznaju li to ljudi ili ne. On je više od Mesije, više od Spasitelja; On je Gospodar svega. Jednog dana svi će se podložiti toj istini: „Zato Bog njega i preuzvisi, i darova mu ime koje je iznad svakoga imena, da se u imenu Isusovu prigne svako koljeno onih na nebu i na zemlji i pod zemljom, i da svaki jezik prizna: ‘Isus Krist je Gospodin!’ — na slavu Boga Oca“ (Filipljanima 2,9-11).
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Aleksandar J.
