Pri kraju školske godine, mnoga djeca raduju se praznicima, no neki osjećaju olakšanje iz dubljih razloga – zbog vršnjačkog nasilja.
Željko i Nada Rosandić iz Slavonskog Broda ističu da se vršnjačko nasilje danas javlja u perfidnijim oblicima, poput zlostavljanja na društvenim mrežama. Smatraju da se školski sustav ne trudi boriti protiv nasilja i da učitelji nisu dovoljno educirani za rad s darovitom djecom, što može negativno utjecati na djecu, izjavili su za Plusportal.hr.
Njihov najmlađi sin, koji završava osmi razred, u školi je razvio psihijatrijske probleme zbog vršnjačkog nasilja. Rosandići naglašavaju da nisu za kažnjavanje učitelja, već žele promjene u sustavu.
Primjerice, kada su prijavili djevojčicu koja je plakala u školi, odgovorili su im da ona plače svaki dan, što je potvrdilo njihovu tvrdnju o zanemarivanju problema.
“Ušla sam u školu, uočila na klupi u hodniku djevojčicu koja plače. Ukazala sam na to djelatnicima škole. Odgovor je bio – ona plače svaki dan, plakat će i sutra. To je potvrda naše priče.”
Ističu da su se prije okrivljavanja sustava kritički odnosili prema sebi i svojoj djeci. Zaključili su da problem nije u njihovom domu, već u školi koja nije pružila odgovarajuću podršku.
Rosandići žele da se problemi vršnjačkog nasilja ne ignoriraju, već da se sustav poboljša kako bi djeca bila zaštićena i imala zdravo okruženje za razvoj.
Oni, tvrde, nisu jedini. Brojni roditelji, tvrde, gledaju svoju djecu uplakanu, nesretnu, uplašenu, ali nitko se ne želi uhvatiti ukoštac s problemima. Nitko se ne želi zamjeriti.
Njihova poruka je da se roditelji i društvo moraju angažirati kako bi se spriječila eskalacija nasilja. Priča Ivane Brlić Mažuranić, koju su podijelili, upozorava na pretjeranu zaštitu djece koja može dovesti do njihove nesposobnosti u odrasloj dobi.
Rosandići smatraju da je potreban zdrav i cjelovit sustav koji brine za svakog pojedinca kako bi društvo bilo funkcionalno.
Škola je postala “zvjerinjak”! Roditelji svaki dan šalju svoju dijecu u “džunglu”.
Došlo je vrijeme da svoje dijete morate učiti kako preživjeti i kako se zaštiti na putu do škole,u školi i natrag kući.
Morate ga naučiti kako prepoznati predatore (pedofile), prevarante ,drogeraše,manipulatore,narcisoide,,nasilnike i sve ostale “zvijeri”.
Morate ga naučiti da bude oprezan,kada ga čopor neodgojene i zanemarene djece uzme na pik,i ono mora pobjeći ,ako ikako može,ne tražeći pomoć učitelja,jer i oni se boje još većih “zvijeri” u sustavu …..itd,itd.
Dragi roditelji naoružajte se strpljenjem,ljubavlju i svakom vrstom zaštite za svoje dijete jer nitko drugi ga neće i ne može zaštiti osim vas.
Ne obraćajte pažnju na ponude ovog monstruznog svijeta trgove i tehnologije.
Ako ste odlučili biti roditelj onda morate biti spremni na dvadeset godina neprekidnog rada da naučite svoje dijete da preživi školski sustav i da ga pripremiti za tržište rada slijedeća “džungla”u kojoj nema milosti.
Da ne bude zabune,prije pedeset godina tako su činili moji roditelji za mene,a prije trideset godina ja za svoju dijecu. Moja djece ne žele imati djecu jer se boje “džungle i zvijeri” ovog ludog sustava .
Tko će preživjeti?