Iako ima samo 12 godina, dječak Radoje Đokić iz sela Katrga već je osjetio na svojim sitnim plećima težinu života. Sam obavlja mnoge poslove.
Majka ga je ostavila po rođenju, a u krilo ga je prihvatila baka koja ga odgaja od njegovih 15 dana. Danas nju zove mama, jer za drugu ne zna. Vrijedan je, pošten i pametan dječak. Iako još uvijek samo dijete, sa žarom u očima obavlja sve seoske poslove na imanju, jer je već svjestan da samo uz svoj rad jednog dana može postati domaćin.
“Sve znam raditi i nije mi teško. Kosim livade, nosim travu, hranim životinje. Krmaču sam jednu prodao, pa sam kupio žensko tele, zove se Ruža. Želim jednog dana imati svoju kuću i punu štalu, ovce i krave, traktor”, Radoje.
Baka Mira osim Radoja u svom majčinskom krilu odgaja i unuku od nastradale kćerke, Ivonu, koja isto ima 12 godina. Svi zajedno žive u maloj, trošnoj kućici koja prokišnjava. Sve je dotrajalo, no ipak zajedno se bore da od prizemnice naprave svoj dom. Radojeva soba ima prozor koji gleda u štalu, koja je nadograđena na oronuli kućerak. Ali, on skromno kaže da ljepši pogled i ne želi, jer voli životinje.
Dobri ljudi čuli su za ovu njihovu tužnu priču i organizirali se da pomognu. Vesna Mladenović iz Gornjeg Milanovca i osobno je došla do Radoja i njegove bake i sestre, obišla ih i kupila ponešto što su željeli, a nisu mogli da priušte. Tako je Radoje prije dvadesetak dana dobio svoj prvi mobilni telefon.
Čačansko taksi udruženje je također dalo svoj doprinos i besplatno je vozilo radnike do ovog sela, ali ono što je cilj jest da se ovoj namučenoj obitelji dodatno pomogne.
