Stvoreni smo za nešto više od samo ovoga života, smrt nije kraj.
Nismo gospodari svoga život koji za tren može stati i prestati. Bar prividno se čini da staje, no on se nastavlja i kad srce prestane kucati i kada pluća prestanu disati. Kad ćemo to shvatiti i prihvatiti, kad će nam Nebo prestati biti metafora, a postati životna istina? To je naš pravi dom.
Ovdje na zemlji je stalna borba
Ne možemo joj pobjeći. Ni život ni smrt ne možemo izbjeći. Stvoreni smo iz ničega za nešto, nitko nas nije pitao kada ćemo se roditi, nitko nas neće pitati kada ćemo umrijeti. Teško je shvatiti zašto Bog neke stvari dopušta, teško je jer ne gledamo kao što gleda Bog; ljudi smo, slabi smo. Njegova jedina želja je da stignemo u Raj, k Njemu, gdje boli ni žalosti nema, gdje je sama radost i On najbolje zna kada je vrijeme za svakoga od nas.
Unatoč boli i suzama, podignimo pogled prema Gospodinu, sjetimo se da smo za Njega i od Njega stvoreni, da on treba biti naš jedini cilj. Vjeruj, svaka suza bit će Njegovom rukom obrisana, neizmjerna će biti naša radost na Nebu.
Izdrži ovaj boj, hrabri čovječe, pogled upri u svoga Boga i ne daj se. Pusti suze da teku danas, ali ohrabri se, Bog je veći od svega što se okomilo na nas … ma koliko teško bilo uzdaj se u Njega. Ništa nije izgubljeno jer ovo što vidiš nije sve, u tome je naša nada i utjeha, mi znamo da su oni koji su otišli sad kod Gospodina i da će te se opet sresti i nikad više se razdvojiti nećete. Nema riječi koja može utješiti, samo Isus može dati nadu i u srcu ozdraviti ranu koja ostaje nakon odlaska drage osobe. Samo Isus može dati smisao takvome križu.