Nakon obraćenja postajemo Isusovi učenici. No tek nakon toga stvari postaju teške.
Očekivanje progona
Nakon obraćenja postajemo Isusovi sljedbenici, no tek tada stvari postaju teške. Odjednom se kolege na poslu, članovi obitelji i prijatelji počinju udaljavati od nas. Više ne radimo stvari koje smo prije radili, a njima se ne sviđa promjena koju vide u nama. To naše ponašanje pokazuje koliko su oni grješni. No mi smo spašeni zahvaljujući Božjem milosrđu, a ne djelima ili zaslugom, (Efežanima 2, 8-9), što znači da ne smijemo ni pomišljati da smo na bilo kakav način superiorni zato što smo spašeni, jer nismo.
Biblija nas uči da trebamo očekivati progone iz sljedećeg razloga: „A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni.“ (2. Timoteju 3, 12) Zato je samo jedno sjeme od četiri uhvatilo korijen. Jedna četvrtina sjemena je otpalo nakon dolaska progonstava. U stvari, progon je korijen mnogih koji su mislili da su spašeni, ali to nikada nisu bili. (1. Ivanova 2, 19)
Čuo sam mnoge kako mi govore da znaju Isusa, no ključno pitanje je: ”Poznaje li Isus vas”? Mnogi ovo kažu, a ne čitaju Bibliju, ne mole i ne idu u crkve. Oni kažu da poznaju Isusa, no ono što je od vitalnog značaja jest to da Isus poznaje nas, a ne poznajemo li mi Njega. (Matej 7, 21-23) Ljude ne poznaju samo njihovi prijatelji, nego i njihovi neprijatelji.
Učeništvo u Matejevom evanđelju
Isus nikada nije suzdržavao istinu od svojih učenika. Rekao je, budući da su mrzili Njega, mrzit će i Njegove učenike, zbog imena Njegovog. Naš je Gospodin rekao sljedeće: „Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.“ (Matej 10, 22) Kasnije čitamo sljedeće: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ (Matej 16, 24)
Ako Ga budemo slijedili, bit ćemo Isusove ruke i noge, služit ćemo potrebitima u bolnicama, zatvorima, beskućnicima i gladnima. (Matej 25, 31-39) To su bila djela, za koja je Bog davno odredio da ćemo ih činiti. (Efežanima 2, 10) Što Isus kaže na naše pomaganje drugima? Kaže sljedeće: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Matej 25, 40)
Učeništvo u Lukinom evanđelju
Isus nas podsjeća na sljedeće: „Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.“ (Luka 6, 40) Nije li to ono što želimo? Ne želimo li biti više kao Isus? Ja želim, no naš Gospodin kaže da će nas to skupo koštati. Isus je rekao i sljedeće: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!“ (Luka 14, 26)
Ne samo to, nego je rekao i sljedeće: „I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!“ (Luka 14, 27) Ako to nije bilo dovoljno, naš Gospodin i Vlasnik rekao je i sljedeće: „Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.“ (Luka 14, 33)
Ne zvuči jednostavno, je li tako? Moramo biti spremni na gubitke. Spasenje se dobiva besplatno, no bilo je skupocjeno i za Isusa Krista, pa čak i za naše vlastite živote. No sada pripadamo Njemu, jer smo ”skupo plaćeni”. (1. Korinćanima 6, 20)
Učeništvo u Markovom i Ivanovom evanđelju
U Lukinom i Matejevom evanđelju postoji daleko više stihova koji govore o učeništvu, no čak i u Markovom i Ivanovom evanđelju pronalazimo snažnu potvrdu, koja govori o tome da će Isusovim učenicima biti teško u ovome životu i na ovome svijetu. Svi smo na neprijateljskom teritoriju. Bez obzira na to, Isus nas poziva uz riječi: „Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!“ (Marko 1, 17) U Ivanovom evanđelju, Isus podsjeća svoje učenike na nužnost ”prebivanja u Božjoj Riječi”: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici.“ (Ivan 8, 31) Ako ostanemo u Njegovoj Riječi, Riječ će ostati u nama, a zbog toga nećemo biti popularni u svijetu: „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas.“ (Ivan 15, 18)
Njega su prvoga mrzili. No možemo pročitati što je svijet učinio mnogim starozavjetnim prorocima i svecima (Hebrejima 11), no progoni nas ne smiju obeshrabriti. Naš nas Gospodin podsjeća na sljedeće: „Sjećajte se riječi koju vam rekoh: `Nije sluga veći od svoga gospodara.` Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, da vašu će čuvati.“ (Ivan 15, 20)
Trebamo voljeti ljude koji nas progone, iako su nam oni vjerojatno neprijatelji (Matej 5, 10-12), jer Riječ uči sljedeće: „Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“ (Ivan 13, 35)
Zaključak
Boga ne vesele smrti opakih (Ezekiel 18, 23; 33, 11) niti Bog želi da bilo tko pogine ili bude odvojen od Krista. (2. Petrova 3, 9) Što mi želimo? Mnogi će biti pozvani, no malo je odabranih. Mnogi će biti pozvani, no otpast će kada dođu progoni. Drugi će otpasti zbog životnih nevolja. Treći će čuti Riječ, no Sotona će je oteti prije nego što pusti korijen. Zato je od ključne važnosti doći Kristu danas, dok je još ”danas” (2. Korinćanima 6, 2) i dok još uvijek nije prekasno. (Hebrejima 9, 27; Otkrivenje 20, 12-15)
Sjećam se stihova u kojima piše da je Isus plakao nad gradom. (Luka 19, 41) Činimo li i mi isto? Dobili smo zapovijed: moramo ići u svijet i stvarati Isusove učenike među svim narodima. (Matej 28, 18-20; Djela 1,8). No ne smijemo zaboraviti ni one koji su blizu nas. Ljudi umiru u svojim grijesima. Moramo ih upozoriti na nadolazeći gnjev. (Rimljanima 2)
Tko će ići za Krista? Hoćete li vi? Hoću li ja? Neka začujemo isti glas, kojeg je prorok Izaija čuo, nakon čega je napisao: „Tad čuh glas Gospodnji: “Koga da pošaljem? I tko će nam poći?” Ja rekoh: “Evo me, mene pošalji!“ (Izaija 6, 8)
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
