Mnogi ljudi ovise o psima vodičima kako bi vodili sigurniji i neovisniji život, ali ono što jedna mlada žena nije očekivala jest zabrana ulaska u crkvu.
Mari Ramos je slijepa i koristi svog pratioca i psa vodiča Betty.
Bettyne sposobnosti vođenja nisu nešto što Mari kaže da koristi za zabavu, već za snalaženje u životu. Zakon o Amerikancima s invaliditetom štiti Mari i Betty kako bi se osiguralo da mogu ići zajedno i da Mari može pristupiti životu kao i bilo tko drugi.
Međutim, kada je Mari bila u crkvi u nedjelju, tamošnji su čelnici iskoristili svoje pravo da se ne pridržavaju Zakona.
Mari je rekla da su joj rekli na ulazu u crkvu da ona smije ući, ali pas ne. Ne imenujemo crkvu u ovoj priči jer nije prekršila nikakve zakone.
Ono što je Mari otkrila i što sada želi da drugi znaju jest da su vjerske institucije posebno izuzete od usklađenosti s Zakonom. Dijeli svoju priču jer želi osigurati da se nitko više ne osjeća onako kako se ona osjećala u nedjelju.
“Postojao je samo taj osjećaj odbijanja, osjećaj srama, osjećaj isključenosti iz nečega”, rekla je Mari.
Prema spomenutom Zakonu, državne i lokalne vlasti, tvrtke i neprofitne organizacije općenito moraju dopustiti kućne ljubimce. Kada se lokaciji približi službena životinja, zakoni sprječavaju traženje potvrde ili dokaza o zadatku. Certifikacija za službene pse ne postoji. Posebna izuzeća u pogledu dopuštanja ulaska službenih pasa uključuju neke vjerske zajednice, neki privatni klubovi i određena područja bolnica.
Mari je rekla da čelnici crkve nisu dopustili Betty da uđe jer bend za slavljenje i bljeskajuća svjetla nisu “prikladna” za životinju.
