Majka je podijelila svoje svjedočanstvo o tome kako je njezino dijete, koje je imalo urođenu manu, zahvaljujući molitvi ozdravilo dok je još bilo u njezinoj utrobi.
Rachel Jenkins danas je sretna majka troje djece, ali tek u travnju 2019. ona i njezin suprug otkrili su da će biti roditelji trojki. Znali su da neće biti lako, ali bili su pozitivni i sigurni u Boga. Rachel je u jednoj od svojih objava napisala: “Odlučili smo ostati pozitivni, vjerovati u najbolje i staviti ove bebe u Božje ruke.”
Međutim, kada je par otišao na kontrolu, liječnička vijest ih je uništila. Obaviješteni su da jedna od beba ima “Omphalocele”, urođenu manu koju karakteriziraju bebini unutarnji organi poput bubrega, crijeva i jetre koji izlaze izvan trbuha.
Liječnici su predložili selektivnu redukciju, ali su odbili savjet i odlučili ne poduzeti ništa i samo pomno pratiti bebu.
Majka je pozvala prijatelje da se mole
Rachel je otišla kući s migrenom, ali je nazvala nekoliko prijatelja da ih zamoli za molitvu. Njezini su je prijatelji uvjeravali da će Bog sve srediti. “Nisam imala mira… Misli su mi bile obuzete svim što-ako. Znala sam da moram pronaći mir… da se u potpunosti oslonim na Boga.” Nastavila je: “Jednog jutra sam se probudila i samo sam osjetila mir. Našla sam vjeru u Boga u ovoj situaciji.”
Buduća majka položila je ruke na svoju bebu, moleći se i najavljujući čudo više puta dnevno. U svom 14. tjednu Rachel je ponovno otišla na ultrazvuk očekujući čudo. Ali liječnik je samo potvrdio bebinu urođenu manu.
“Na putu kući s 14-tjednog ultrazvuka molila sam se: ‘Bože, imam još jedan termin za 2 tjedna. To je još jedna prilika da ga izliječiš! Vjerujem ti bez obzira na sve”, prisjetila se.
Stigao je odgovor na molitve
Nakon dva tjedna Rachel je primila Božji odgovor. “Dobila sam nekoliko riječi da će ozdraviti… ali uvijek postoje misli ‘ti si samo luda’, ‘nitko ne bi trebao tražiti nemoguće’, ali ipak sam molila. Dnevno.” Nastavila je: “Došla sam na termin za 16 tjedana… i počeo je ultrazvuk. Tehničar je izgledao zbunjeno.. Ležala sam tamo otprilike sat vremena.”
Napokon je tehničarka rekla da nema omfalokele, tražila je da vidi prethodne ultrazvuke i začuđeno je pogledala. Ultrazvukom je potvrdila omfalokelu, ali je više nije mogla pronaći.
Rachel je izjavila: “Doslovno mi je rekla da ovo radi više od 20 godina i da na ovoj bebi nema ni traga defektu. Svaka beba koju sam nosila bila je 100% zdrava koliko je mogla biti! Rekli su da me šalju natrag u Birmingham da potvrdim. Ali znala sam. Znala sam da je Bog osjetio moju vjeru. Znala sam da sam počivala u njemu i znala sam da je uslišao moje molitve i molitve svih drugih.”
Završila je: “Nisam čak ni zaslužila takvo čudo, ali On nas je svejedno blagoslovio! Zauvijek ću pričati kako je moja beba ozdravila čak i kad su doktori rekli da je to NEMOGUĆE!”
