Što ateisti, agnostici i ”ne-religiozni” imaju zajedničko?

Tko su ”ne-religiozni”? Što oni imaju zajedničkog s agnosticima i ateistima?

Negdje oko moje 15. godine rock skupina ”Blood, Sweat, and Tears” otpjevala je pjesmu koja je došla do broja dva na ljestvicama pjesama toga dana. Radilo se o pjesmi pod naslovom ”I nakon što umrem”, a napisala ju je 17-godišnja žena Laura Nyro.

Pjesmu su najprije otpjevali Peter, Paul i Marry, no kasnije ju je snimila Allyson Krause. No čini se da je ova pjesma izdržala i opstala tijekom godina. Možda je razlog u ritmu pjesme, možda su stihovi ti koji su doveli do toga da pjesma postane poznata mnogima, kroz mnoge naraštaje.

Stihovi gospođice Nyro popularni u među ljudima i danas kao što su bili i 1968. Stihovi poput ”nevolja je sada mnoštvo; duboke su poput zdenca”, sada izgledaju vrlo aktualno, kao što su bili i tada. 

Tko su ”ne-religiozni”?

No što je s sada već poznatom rečenicom pjevača Davida Claytona Thomasa: “Kunem se da ne postoji raj i molim se da ne postoji pakao”? Ako slušate one koji pomno prate vjerske trendove u Americi, ove bi riječi mogle biti tema sve većeg broja ljudi koji se jednostavno nazivaju “nones” ili ”ne-religioznima”. Iako je ovaj izraz osmišljen još 1960-ih, ova novo-formatirana i brzo rastuća “religijska” skupina vrlo je blisko povezana s nizom kategorija onih koji sumnjaju, koji postoje već dugo.

Točnije, granice mogu biti dodatno zamagljene kada govorimo o skupinama koje su drugačije od onih koji su povezane s klasičnom religijom, posebice kršćanskom vjerom. Ako dovoljno pažljivo proanalizirate, lako možete vidjeti da se ova skupina, sada poznata kao “ne-religiozni”, u velikoj mjeri sastoji od pod-skupova ljudi koji postoje stotinama, ako ne i tisućama godina. Ateisti, agnostici, pa čak i oni koji nisu povezani ni sa kakvom religijom, sada različiti prognostičari i promatrači spajaju u jednu skupinu i prepoznaju ju kao jednu od najbrže rastućih skupina u Americi. Ono što jest istina jest da postoje suptilne, ali značajne razlike između ova tri skupa sustava vjerovanja. Iako bi neki unutar ovog okvira tvrdili da nisu dio nikakvog sustava vjerovanja, njihovi postupci ih odaju. Ako promotrimo pobliže svaku pojedinačnu kategoriju, Wikipedia definira ateizam kao “odsustvo vjere u postojanje bilo koje vrste božanstva”.

istinski ateisti ne postoje
Foto: Deviantart

Gotovo isto, ali ne baš u potpunosti, agnostik je pojedinac koji je sklon vjerovati da je sve što ”miriše” na konačnu stvarnost, tj. Boga nepoznato i nemoguće spoznati. Pojedinac koji se identificira kao dio ove skupine može se suzdržati od predanosti bilo kojem religijskom stajalištu i zbog nedostatka znanja. U konačnici, koncept “ne-religijski”, koji stoji samostalno, jednostavno ukazuje na to da pojedinac ni na koji način nije povezan s nekom vjerom ili religijom; pojam je širi od ateizma i agnosticizma, ali ih zasigurno može obuhvatiti. 

  • U nedavno objavljenom izvješću Pew Researcha, koje obuhvaća fascinantan svijet ovih podskupina, podaci iz njihove ankete zapravo su otkrili neke vrlo zanimljive uvide, koji se odnose na postojbinu ”ne-religioznih”:
  • Nakon što ih se pita o njihovoj vjeri, 28% odraslih u SAD-u nisu vjerski povezani, opisuju se kao ateisti, agnostici ili kao ništa određeno.
  • Ova skupina je porasla sa samo 16% u 2007. na 30% u 2022. Zanimljivo je da je taj broj pao na 28% u 2023.
  • Sedam posto onih koji se ne izjašnjavaju kao ateisti, 20% kaže da su agnostici, a 63% bira “ništa određeno”.
  • Većina “ne-religioznih” ne vjeruje u Boga, niti u drugu višu silu. No, vrlo malo njih ide redovito na vjerske službe.
  • Većina njih tvrdi da religija donekle šteti, ali mnogi misle da čini i dobro. Nisu općenito protiv religije.
  • Većina “ne-religioznih” odbacuje pomisao da znanost može sve objasniti. No, izražavaju pozitivnije poglede na znanost, u odnosu na vjerski opredijeljene Amerikance.

Slično ovome, Barna Group napravila je svoju veliku analizu o “ne-religioznima”. No, utvrdili su da ova nova kategorija vjerojatno nije ništa više od onoga što smo mi u sjemeništu Southern Evangelical godinama definirali kao “skeptike”. Barnino istraživanje malo je specifičnije u pogledu uvjerenja te skupine ljudi. Među većinom skeptika postoje sljedeća ukorijenjena uvjerenja:

  • Oni u potpunosti odbacuju Bibliju, kao Božju nepogrešivu Riječ.
  • Postoji nedostatak povjerenja u mjesnu crkvu ili mjesto bogoslužja.
  • Postoji snažno kulturno jačanje sekularnog svjetonazora. 

Na koji način je crkva iznevjerila ”ne-religiozne”?

Sva ova tri temeljna uvjerenja, koja se protežu kroz srce “ne-religioznih”, služe kao oštra optužba protiv crkve u Americi. No, u ovome leži pravi problem: Barna dodatno ističe da je 2/3 tih “skeptika” ili “ne-religioznih” odlazilo u nekakve crkve, koje su u prošlosti bile označene kao kršćanske, dok je većina njih odlazila u crkve, prije konačnog odustajanja. 

U svakom slučaju, jasno je da se religiozni profil u svijetu, posebice u Americi, ubrzano mijenja. Ne samo da se crkva u Americi nije uspjela pozabaviti promjenjivim sekularnim sociološkim obrascima, nego je potpuno propustila u projiciranju jasne razlike između toga tko smo mi kao Kristovi sljedbenici i ostatka svijeta.

Mnogi odlaze iz crkava, zato što mi jednostavno ne nudimo održivu alternativu i zato što smo upili toliko sekularne kulture da se američka crkva malo razlikuje od sekularnog svijeta.

Ovaj fenomen je također jasno prikazan u istraživanju Pew-a, koje pokazuje očekivanje u vezi toga da će u većem dijelu Europe i Sjeverne Amerike biti sve više skeptika. Imajte na umu i ovo: do 2050. četiri od svakih 10 kršćana u svijetu živjet će u sub-saharskoj Africi.

Ako želimo uspjeti kao Božji ljudi, na temelju Božjeg poziva na naše živote, moramo se suočiti s činjenicom da, prije svega, nismo uspjeli u svom nastojanju ispunjavanja Velikog poslanja. Drugo, moramo se pobrinuti za to da imamo pastire koji su prožeti biblijskim svjetonazorom i koji propovijedaju puninu Božje Riječi kao jedinu istinu. U konačnici, mi kao ljudi trebamo živjeti svoje živote u istinskoj predanosti Božjoj Riječi i utjecati na narode i svijet za Krista. Predugu smo bili u plićaku; vrijeme je za zaranjanje u dubine. 

Nekoliko godina prije nego što su Blood Sweat and Tears otpjevali “And When I Die”, ruski kozmonaut po imenu Jurij Gagarin postao je prvi čovjek u svemiru. Sa svog samoproglašenog ateističkog stajališta, on je izjavio: “Gledao sam i promatrao, ali nisam vidio Boga”. Nažalost, samo nekoliko mjeseci kasnije, vidio Ga je. Njegovo umiranje doista je pokazalo ono što je otpjevao bend. S druge strane, John Glenn bio je prvi Amerikanac koji je kružio oko Zemlje. Kao uvjerenom kršćaninu, pogled mu je bio malo bistriji. Pukovnik Glen je izjavio: “Gledati ovakvu kreaciju ovdje i ne vjerovati u Boga za mene je nemoguće”. Poanta je da možda nije samo crkva u Americi kriva. Možda su na kraju i milijuni koji su uhvaćeni u mrežu sekularne kulture i koje jednostavno ”nije briga”, isto tako krivi. Ima nešto što treba reći o osobnoj odgovornosti što se ne može zanemariti, jer ne donijeti odluku o ovom najvažnijem pitanju u svom životu, znači odlučiti se protiv Krista.

Postoji posebno mjesto u srcu sjemeništa Southern Evangelical za skeptike. Od svog osnutka prije 32 godine, prijatelji smo onih koji imaju pitanja. Zapravo, u početku sam došao na SES, jer sam i ja imao pitanja i želio sam razjasniti ono što je moje srce željelo vjerovati. Ono što sam otkrio je ono što ćete i vi otkriti ako doista tražite srce Spasitelja i u potpunosti se oslonite na Njega. Isus je za sebe rekao: “Ja sam put, ja sam istina, ja sam život”. (Ivan 14,6) Kao što je govorio moj mentor, dragi prijatelj i prethodnik po tituli, dr. Norman Geisler: ”Kršćanstvo nije skok u tamu: prije je to korak u svjetlo”. Točnije, možda ćete otkriti da vam je potrebna veća vjera u vaš status ”nepovezanoga” nego što je potrebna meni u Onoga koji je umro za mene.

Dakle, vi skeptici u mom životu i onima širom svijeta, molim vas da me poslušate kada kažem da biste trebali brinuti ne samo o svom vječnom odredištu, nego i o svom sadašnjem stanju. Mogu li vam, s puno ljubavi, reći da propuštate najljepši mogući odnos na ovom svijetu: odnos između Krista i pravog vjernika. Postoji nebo u kojem postoji vječna punina radosti. Postoji pakao u kojem postoji punina potpunog odvajanja od Boga, koji vas toliko voli da je poslao svog jedinog Sina kako bi umro za naše grijehe na križu. Pakao se može izbjeći, a raj se može postići samo predajom svega što jeste Njemu. U konačnici, to je jedina istina koja je zaista važna. Naša molitva za Sjedinjene Američke Države i ostatak svijeta u ovome razdoblju nezadovoljstva usmjerena je prema tome da narodi svoja srca okrenu prema jedinom pravom Bogu.

Autor: Phil Ginn; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com

NAJNOVIJE!