Evanđelje dana za četvrtak, 30. svibnja 2024. godine: Ovo je tijelo moje. Ovo je krv moja. (Marko 14, 12-16.22-26)
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: »Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?« On pošalje dvojicu učenika i rekne im: »Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: ‘Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?’ I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.«
Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu. I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: »Uzmite, ovo je tijelo moje.« I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: »Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem.« Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.
Evanđelje dana – komentar
Zašto je Isus ponudio sebe kao “hranu i piće” svojim učenicima? Isus je izabrao vrijeme Pashe kako bi ispunio ono što je ranije najavio u Kafarnaumu – dati svojim učenicima svoje tijelo i svoju krv (Ivan 6, 51-58). Isusov prijelaz Ocu njegovom smrću i uskrsnućem, nova Pasha, anticipira se u Posljednjoj večeri i slavi u Euharistiji ili Gospodnjoj večeri, koja ispunjava židovsku Pashu i anticipira konačnu Pashu Crkve u Božjem kraljevstvu.
Ovo je najznačajniji Isusov obrok i najvažnija prigoda njegova lomljenja kruha. U ovom obroku Isus identificira kruh kao svoje tijelo, a čašu kao svoju krv. Kada Gospodin Isus zapovijeda svojim učenicima da jedu njegovo tijelo i piju njegovu krv, on nas poziva da njegov život unesemo u samo središte našeg bića (Ivan 6, 53). Taj život koji on nudi sam je život Boga. Isusova smrt na križu, njegov dar svoga tijela i krvi na večeri i njegovo obećanje da će ponovno objedovati sa svojim učenicima kada Božje kraljevstvo dođe u svoj svojoj punini neraskidivo su povezani.
Isus je uputio svoje učenike da “ovo činite meni na spomen”. Ove riječi utvrđuju svaku Gospodnju večeru ili Euharistiju kao “sjećanje” na Isusovu pomirbenu smrt, njegovo uskrsnuće i njegovo obećanje da će se ponovno vratiti. „Jer kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe“ (1. Korinćanima 11, 26). Naše slavljenje Večere Gospodnje predviđa posljednji dan kada će Gospodin Isus ponovno blagovati sa svojim učenicima na nebeskoj svadbenoj gozbi Jaganjca i njegove Zaručnice. Poznajete li radost ispijanja Kristove čaše i iskrenog kušanja kruha njegova stola?
Marko povezuje posljednju večeru s Isusovom smrću i dolaskom Božjeg kraljevstva. Isus pretvara Pashu Staroga saveza u obrok “Novog saveza u mojoj krvi”.
U Starom savezu kruh i vino prinošeni su u žrtvu zahvalnicu kao znak zahvalnosti Stvoritelju kao davatelju i održavatelju života. Sjećanje na manu u pustinji podsjetilo je izraelski narod da živi – ne samo od zemaljskog kruha – nego od kruha Riječi Božje (Ponovljeni zakon 8,3).
PROČITAJTE: Što se u Euharistiji događa s kruhom i vinom?
Beskvasni kruh za Pashu i čudesna mana u pustinji zalog su Božje vjernosti njegovim obećanjima. “Čaša blagoslova” na kraju židovskog pashalnog obroka ukazuje na mesijansko očekivanje ponovne izgradnje Jeruzalema. Isus je dao novo i konačno značenje blagoslovu kruha i čaše kada je ustanovio “Večeru Gospodnju” ili “Euharistiju“. On govori o prisutnosti svoga tijela i krvi u ovom novom obroku. Kad je Isus na Posljednjoj večeri opisao svoju krv “prolivenu za mnoge za oproštenje grijeha” (Matej 26, 28), on je svoje nadolazeće raspeće objašnjavao kao žrtvu za grijehe. Njegovom smrću na križu ispunjena je žrtva vazmenoga janjeta. Zato ga je Ivan Krstitelj nazvao “Jaganjcem Božjim koji oduzima grijehe svijeta”. Isus je prinio sebe kao ponudu i žrtvu, dar koji se doista svidio Ocu. On je “samoga sebe bez mane prinio Bogu” (Hebrejima 9, 14) i “predao sebe kao žrtvu Bogu” (Efežanima 5,2). Ovaj obrok bio je spomen na njegovu smrt i uskrsnuće.
Kada primamo od stola Gospodnjega sjedinjujemo se s Isusom Kristom koji nas čini dionicima svoga tijela i krvi. Ignacije Antiohijski (35.-107. po Kr.) naziva ga “jedinim kruhom koji pruža lijek besmrtnosti, protuotrov za smrt i hranu koja čini da živimo zauvijek u Isusu Kristu”. Ova nadnaravna hrana ljekovita je za tijelo i dušu i daje snagu za naše putovanje prema nebu. Kada pristupate stolu Gospodnjem, što očekujete primiti? Ozdravljenje, oprost, utjehu i odmor za tvoju dušu? Gospodin ima puno više za nas, više nego što možemo tražiti ili zamisliti. Glavni plod primanja Euharistije je intimno jedinstvo s Kristom. Kao što tjelesna hrana vraća izgubljenu snagu, tako nas Euharistija jača u ljubavi i osposobljava nas da se čvršće ukorijenimo u Kristovoj ljubavi. Jeste li gladni “kruha života”?
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Hvala Ti, Gospodine, što si izabrao doći na ovaj pokvareni svijet. Da to nisi učinio, zauvijek bismo ostali u svojim grijesima i vječnost proveli u paklu. Ovako smo po vjeri u Tebe postali djeca Božja i baštinici vječnoga života. To je nevjerojatan dar. Hvala Ti, amen!
