„Bog je pokazao svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.“ (Rimljanima 5,8)
Ljubiš, unatoč osudi! Zabili smo ti nož u leđa, iako smo prvo oko tebe „letali“. No, Ti i dalje voliš! Kako Gospodine? Što to vidiš u našim riječima, djelima, očima punim prašine? Kako smo samo maleni u neznanju i nevjeri!? Spori smo. Ponekad, imam osjećaj da si svaki onaj udarac biča doživio kao izraz naše ljubavi, koju nismo znali pokazati. Baš suprotno, uništavali smo Te. Divim ti se, ali pogrešno.
Tvoja Ljubav je ocean naših grijeha ispolirala, oprala i očistila. Svakim danom sve više ljubiš, a mi kao krdo ovaca se razbježali u divljinu. Gospodine, posebno si žene umazio svojom Ljubavi. Njih si tješio, otisak lica ostavio i na kraju obraćenici Mariji Magdaleni ukazao.
Učitelju, napustio si svoje Kraljevsko prijestolje i spustio se na razinu običnog čovjeka samo kako bi nam bio bliži te na kraju, ispunio Očevu volju. Svoj život si za nas dao. Jesmo li mi spremni dati život za tebe? Odgovor na ovo pitanje je odgovor na Kristovu ljubav, njezino razumijevanje i spoznaju.
Ništa Tebi nije teško. Tvoje srce je veliko i dovoljno za sve. Ne mogu se više dvoumiti, ako ikada i jesam. Ljubiš me! Voliš me! Ostavio si nam neprocijenjivi dar Svoje Ljubavi. Euharistiju! To si Ti! Živi Bog koji govori: „Shvati već jednom, Volim te!“
Autorica: Anita Miškić
