Isus nije odmah uzašao na nebo nakon Svog uskrsnuća. Što je radio između uskrsnuća i uzašašća 40 dana na Zemlji?
Isus se rodio, umro i uskrsnuo prije nego što je uzašao na nebo. Ove su istine temeljne za našu kršćansku vjeru.
Priče o trijumfalnom ulasku Isusa u Jeruzalem, posljednjoj večeri i raspeću jako su dobro poznate, dok su detalji o 40 dana između Isusovog uskrsnuća i uzašašća daleko manje poznati.
Iako su izvještaji o događajima nakon uskrsnuća koje daju Matej i Marko relativno kraći od onih Luke i Ivana, sva četiri evanđelja dijele detalje koji nam prosvjetljuju Isusov život nakon smrti.
Evanđelja govore o 10 ukazanja uskrslog Isusa, od kojih su se pet dogodila na dan njegovog uskrsnuća, i još pet prije nego što je uzašao na nebo. Iz Djela 1 znamo da je na zemlji bio 40 dana, te da je te dane proveo sa svojim učenicima.
„…poslije svojega trpljenja, (Isus je) mnogim dokazima i pokazao da je živ, ukazujući im se tijekom četrdeset dana i govoreći o onome što se tiče kraljevstva Božjega“ (Djela 1,3).
U redu, ali što je zapravo radio?
Ukazao se ženama
Isus se prvo objavio Mariji Magdaleni. Nakon što je upravo vidjela Isusov prazan grob, ostala je u vrtu plačući kada joj se odjednom Isus ukazao. Zamijenila ga je za vrtlara, ali kad ju je prozvao imenom, Marija je prepoznala njegov glas.
Koncept da žena bude valjan svjedok može izgledati uvjerljivo u 21. stoljeću naše zapadne kulture, ali u 1. stoljeću u Palestini bilo je nečuveno. Svjedočanstvo žene nije imalo istu težinu kao ono muškarca, bilo da je osobno ili na sudu. To što se Isus odlučio prvo objaviti Mariji bilo je revolucionarno. Potom ju je poslao da ide i kaže ostalim učenicima. Vjerovao joj je da će reći njegovim sljedbenicima o njegovom povratku.
Njegovo drugo ukazanje bilo je skupini žena koje su bile s Marijom na grobu. Na njihovom putu prema učenicima, Isus im se ukazao te „one pristupe, obujme mu noge i poklone mu se“ (Matej 28,9).
Ukazanje pred učenicima
Kasnije tog dana, na putu za Emaus, Isus se ukazao dvojici učenika – jednom po imenu Kleopa – no bili su spori u shvaćanju da je čovjek pokraj njih uskrsli Mesija. Tek kad je razlomio kruh pred njima, nakon što su mu opisali događaje pred raspeće, „njima se otvoriše oči te ga prepoznaše“ (Luka 24,31).
A kad su ga prepoznali, Isus je otišao. Nije napuštao svoje učenike dok nisu vidjeli da je to on, ali je ostao s njima dok nisu shvatili da je srce gorjelo u njima dok im je putem govorio.
Isto tako, ubrzo nakon toga tijekom svog sljedećeg ukazanja, Isusa nije uznemirilo što su ga učenici zamijenili za duha. Umjesto toga ih je uvjeravao:
„Pogledajte ruke moje i noge moje: ja sam, glavom! Opipajte me i vidite: duh nema tijela i kostiju kao što vidite da ja imam“ (Luka 24,39).
Njegov život nakon uskrsnuća nije bio rezultat zlokobne duhovnosti, već biblijskog proročanstva. Nije želio da njegovi učenici gaje nadnaravna nagađanja u vezi biblijskih temelja na temu njegovog uskrslog tijela:
„Ovo su riječi koje sam vam rekao još dok sam bio s vama: treba se ispuniti sve što je o meni napisano u Zakonu Mojsijevu i Prorocima i Psalmima“ (Luka 24,44).
Ukazanje Tomi
Svi znamo priču o „nevjernom Tomi“. Nije bio s učenicima kada im se Isus objavio, i nije vjerovao svjedočanstvu učenika, rekavši: „Ako ne vidim na njegovim rukama trag čavala i ne stavim svoj prst u trag od čavala i ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati“ (Ivan 20,25).
U ovom sučeljavanju vidimo ujedno i suosjećanje i izazov koji Isus donosi. Umjesto da je ostavio Tomu bez vjere, Isus „dođe te stade u sredinu“ – nudeći mir kako bi mogao povjerovati, rekavši: „I ne budi nevjeran, nego vjeran!“ (Ivan 20,27).
Otkupljen i obnovljen Petar
Evanđelje po Ivanu nam govori priču o Isusovom posljednjem zabilježenom čudu, kada je prepunio mreže svojih učenika velikim ulovom riba. Nakon toga privatno je razgovarao s Petrom. Baš kao što je Petar zanijekao Isusa tri puta, Isus ga sada tri puta pita: „ljubiš li me?“. To je trenutak kada je Petar obnovljen, nakon što je zanijekao svog gospodara u času potrebe, i nakon što ga je Isus pozvao na sljedeće: „Pasi ovce moje!“ i „Slijedi me“ (Ivan 21.17.19).
Isusova vjernost veća je od naše. Isus je vidio Petrovu slabost, ali je također vidio njegovu ljubav za njega, i odlučio da ostane uz njega. Iako je vidio Petrova ograničenja, nije ga definirao po njima.
Veliko poslanje
I Matej i Marko završavaju evanđelje s „Velikim poslanjem – Isusovim naputkom svojim učenicima da idu u svijet i prošire Radosnu vijest spasenja.
„Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i učinite učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, učeći ih držati sve što sam vama zapovjedio. I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Matej 28,18-20).
Tek nakon ove zapovijedi, na kojoj se temelji veliki naglasak kršćana na dijeljenje evanđelja, Isus je „uzet u nebo“.
Isusova služba nije završila njegovom smrću, već se nastavila kroz njegovo uskrsnuće i dane prije nego što je uzašao na nebo. U to vrijeme, otkrio je i potvrdio ključne elemente i svog karaktera i svoje zapovijedi.
Autorica: Florence Taylor; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Christiantoday.com
