Biblija je puna od Boga udahnute mudrosti i nade. To je dar iz Očinskog srca našemu, ali često vidimo stihove izolirane od ostatka teksta koji mogu zamagliti ili čak promijeniti način na koji čitamo Sveto pismo.
U svom radu kao stručnjaka za teologiju mentalnog zdravlja, to je nešto na što sam se prilagodio. Neki se odlomci stalno iznova pojavljuju, citirani, polucitirani ili krivo citirani na način koji gomila krivnju i sram na one koji žive s mentalnim bolestima i borbama, piše autorica Rachael Newham na portalu Premier Christianity. Njezin tekst prenosimo u cijelosti:
Ne budite zabrinuti
Vjerojatno najčešće krivo korišten stih kada se govori o mentalnom zdravlju je Filipljanima 4,6: “Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu.”
Ovaj se dio svetog pisma ponekad koristio kao oružje da se ljudima kaže da su njihove tjeskobe grešne ili da je anksiozni poremećaj nespojiv s kršćanstvom – ali istina ovog stiha daleko je ljepša i utješnija
Anksioznost je vitalna za život. To je Božji dar koji nas štiti oslobađanjem adrenalina i kortizola koji nam omogućavaju da pobjegnemo, borimo se, smrznemo se ili se ulijenimo pred uočenom ili stvarnom opasnošću.
Fizički učinci bili su korisni kada su naše opasnosti uglavnom bile fizičke, ali, kako se svijet mijenjao, te je učinke – poput znojenja (da nas rashladi) ili ubrzanog otkucaja srca (da nam omogući da pobjegnemo od opasnosti) – sada teže kontrolirati.
Tjeskoba je također prva emocija opisana u Svetom pismu. Kad su Adam i Eva čuli Boga kako hoda vrtom nakon što su pojeli plod, rečeno nam je da su se uplašili (Postanak 3,10). To se također vidi u Isusovom zemaljskom životu, kada Luka opisuje Isusa kako je “bio u tjeskobi”, njegov znoj je “kao kapi krvi koje padaju na zemlju” (22,44). Ono što je ovdje opisano je hematidroza – reakcija ekstremne tjeskobe – koju je iskusio bezgrešni Sin Božji.
Stoga stih u Poslanici Filipljanima ne može biti zabrana da ne osjećamo tjeskobu, već poticaj da svoje brige koje nam je Bog dao iznesemo pred Boga u molitvi. Baš kao što je Isus činio. Već sljedeći stih obećava nam da će “mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati vaša srca i vaše misli u Kristu Isusu” (v7).
Ovi su stihovi priznanje da je tjeskoba dio ljudskog iskustva , ali i da, kada pozovemo Boga u svoje tjeskobe, On obećava da će biti s nama usred njih.
Ne žalostite se
Drugi najčešće zlouporabljavani stih o mentalnom zdravlju nalazi se u Nehemiji 8,10: “I još im reče Nehemija: “Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodu. Ne žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost.” Prečesto se citira samo posljednji dio ovog stiha – i koristi kao opomena onima koji tuguju ili su tužni.
Ovaj stih je vrlo specifičan zahtjev. U Nehemijinoj knjizi, Božji narod ponovno gradi srušene zidove Jeruzalema nakon dugog razdoblja izgnanstva. Prethodno su žalili svoj uništeni grad. Sam Nehemija je plakao otprilike četiri mjeseca – a ovi stihovi dolaze na kraju priče, kada su zidovi ponovno izgrađeni. Ljudi su tugovali i zajednički se kajali; a sada Bog kaže svom narodu da je njihovo razdoblje pokajanja završeno. Mogu uživati u obnovljenom gradu.
Primijeniti ovaj jedinstveni stih kao univerzalnu zabranu protiv tugovanja je greška. Sveto pismo zapravo opisuje tugovanje kao zdrav i vitalan dio života pojedinca i zajednice.
Dan nam je dar naricanja da ono što nas boli iznesemo pred Boga. Tamo nalazimo da nas u našoj žalosti susreće utjeha Duha Svetoga. Proroci poput Jeremije plaču nad svojim situacijama, a psalmi bilježe bezbrojne pozive Bogu iz iskustva ljudske nevolje.
Sveto pismo nas ohrabruje i donosi utjehu, bez obzira na emocije koje nosimo. Što vi mislite o ovim biblijskih stihovima? Ostavite nam ispod komentar!
Blagodaram