Pastor je nedavno savjetovao mladi par, koji je smatrao da spolni odnosi prije braka i nisu tako velik grijeh ukoliko se odmah pokajemo. Je li ovaj par u pravu?
“Je li stvarno važno? Mislim, Bog me voli i oprašta mi. Tako da stvarno nije važno.”
U ovom smjeru je išao razgovor s ovim mladićem i djevojkom. Oni su vjerovali u Isusa Krista i redovito su išli u crkvu. Nisu shvaćali zašto je to tako velika stvar što su oni seksualno aktivni izvan braka. Naposljetku, naš Bog je Bog ljubavi. Oprašta nam kada učinimo nešto loše. Zašto onda dizati buku oko grijeha?
“Pastore, vi trošite previše vremena stavljajući u fokus pokajanje i ispovijedanje grijeha. Kada ljudi dođu u crkvu vi bi trebali govoriti o blagoslovima i dobrim stvarima koje je Bog namijenio ljudima, a ne o pokajanju i grijesima. “Tako je tekao razgovor ovih mladih ljudi i pastora.
Je li crkva preuveličala grijeh i pokajanje?
Budući da je Bog ljubav, te Bog milosti i milosrđa, zašto ne staviti naglasak na to, a ne na grijeh i pozivanje ljudi na pokajanje.
Ovo je također bila tema retoričkog pitanja koje je apostol Pavao napisao Crkvi u Rimu. “Što ćemo dakle reći? Da dalje ostanemo u grijehu da se poveća milost?” (Rim 6,1).
Budući da je Bog milostiv, tada nije važno ako nastavimo raditi pogrešno. On će oprostiti. Zapravo, već nam je oprostio, zar ne? Zato je Isus umro na križu.
Apostol se ne slaže. Njegov odgovor na ovo pitanje glasi: “Bože sačuvaj!”
U novom američkom standariziranom prijevodu Biblije ovaj stih glasi: “Da se nikada ne dogodi!”
Isusova patnja nije i ne smije biti izgovor za nastavak lošeg ponašanja. “Napokon, Bog već je i opet će nam oprostiti.”
Neizreciva Kristova patnja je omogućila da čak i najgora vrsta grešnika može promijeniti svoj život, oslobodit se grijeha. Apostol Pavao je napisao: “Ili zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu smrt kršteni? Dakle, s njim smo zajedno ukopani po kršenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom i mi živjeli novim životom. (Rim 6,4-5)
Mučno bičevanje Isusovih leđa, bolna trnova kruna i groteksni čavli u Njegovim rukama i nogama su platili neprocjenjivu otkupninu za grijeh svakog ljudskog bića. Ta otkupnina se ne može univerzalno primijeniti, sama po sebi. Ublažujuća moć biča, trnja i čavala je učinkovita jedino onda kada pojedinac odabire vjerovati i primiti obnavljajuću moć Krvi Isusa Krista i uskrsnu moć Duha Svetoga.
Kada je apostol Petar izrekao moćnu propovijed na blagdan Duhova, svjetina je bila dirnuta njegovom porukom i pitali su: “Što moramo sada učiniti?” Petrov odgovor je bio jasan: “Obratite se – reče im Petar. – Neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha; tako ćete primiti dar – Duha Svetoga. “(Dj 2,38)
Da se nikad ne dogodi!
Nebeski Otac je osmislio samo jedan put kojim se može ući u djelo Isusa Krista, a to je kroz pokajanje za grijehe.
Svaki pojedinac mora osobno ispovijediti svoj grijeh, prestati ga činiti i zamoliti Nebeskog Oca za oproštenje i očišćenje svojih grijeha Krvlju Isusa Krista. Nakon toga započeti “novi život”, a ne nastaviti živjeti grešnim životom kao prije pokajanja. Isus kaže: “Idi, i ne griješi više.”
Bez obzira koliko je to odbojno post-modernoj generaciji, to je jedini put po kojem možemo primiti milost i milosrđe. Isus Krist je platio ogromnu cijenu za izgubljeno čovječanstvo. Hoćemo li mi zamijeniti ljubav grijehom, tako što ćemo se nastaviti priklanjati grijesima zbog kojih je On umro, a zatim arogantno tvrditi: “Bog me voli. On mi oprašta.”?
Parafrazirat ću apostola: “Da se nikad ne dogodi!”
Autor: Dr. F. Dean Hackett; Prijevod: Iva Z.; Izvor: Charismamag.com
