Najveći problem pri pisanju ovog članka je bio taj što sam se morao ograničiti na samo sedam znanstvenih dokaza koji podupiru kreacionizam, a ne evoluciju. Tvrdim da svaka znanstvena činjenica koja ima veze s postankom usmjerava na Boga kao stvoritelja svemira.
Znanstvenici koji podupiru kreacionizam vjeruju da nas ovaj svemir koji opažamo direktno usmjerava na Božju ruku u stvaranju. Evolucionisti ne prihvaćaju stvarnost Boga pa tako ono što opažaju moraju pripisati nekoj drugoj sili, a ne Bogu. Mjerljivi, vidljivi dokazi jednaki su i kod onih znanstvenika koji zastupaju kreacionizam i kod onih koji zastupaju evoluciju, a tumačenje tih dokaza se razlikuje zbog njihovih drugačijih pogleda na svijet.
S vremenom sam skratio članak na šest znanstvenih dokaza i jedan biblijski. Zbog dužine članka sigurno neću moći zadovoljiti svakog tko sumnja, ali ipak ovi dokazi moraju biti uzeti u obzir zbog toga što ističu ideju da je svemir, ili čak da su samo ljudska bića, stvoreni u slučajnom procesu prirode bez vodstva, a ne da su stvoreni izravno od strane svemogućeg Stvoritelja koji je pun ljubavi – Boga.
Prijelazni fosili ne postoje
Da su svi životni oblici nastali iz jednostavnijih oblika, trebali bi postojati milijuni (milijarde) prijelaznih fosila dostupnima za istraživanje. Ovi prijelazni fosili bi primjerice pokazivali proces jedne vrste koja evoluira u drugu. Međutim, prijelazni fosili nikad nisu bili pronađeni. Geisler i Turek ukazuju na to da, „…se fosilni zapis u stvari bolje slaže s nadnaravnim stvaranjem nego s makroevolucijom. Doista, ne radi se o ponekim vezama koje nedostaju—već nedostaje lanac!“ (Geisleri Turek, p. 152).
Složenost koja se ne može pojednostavniti
Ova ideja ide ruku pod ruku s činjenicom da među fosilnim zapisima ne vidimo prijelazne fosile. Složenost koja se ne može pojednostavniti tvrdi da, „…se unutar živih bića nalazi veliki broj molekularnih strojeva koji obavljaju brojne životne funkcije. Ovi molekularni strojevi su složeni te se ne mogu pojednostavniti, a to znači da svi dijelovi jednog stroja trebaju biti u potpunosti formirani, stavljeni na prava mjesta, u pravim veličinama, u redoslijedu postupka da bi stroj mogao funkcionirati“ (Geisler i Turek, p. 145). Ako jedan dio stroja nedostaje, stroj ne može funkcionirati, stoga ideja evolucionizma da je život nastao postepeno, dio po dio, nije moguća. Ovi temeljni dijelovi za život se moraju pojaviti u točno određenom redoslijedu i svi u isto vrijeme, da bi uopće mogao nastati život…baš kao što to Biblija objašnjava.
Neodrživost prijelaznih oblika
Ova ideja dovodi u pitanje kako bi jedan organizam negdje usred procesa prelaska u drugi organizam uopće mogao preživjeti. Primjerice, kako bi riba mogla preživjeti na pola puta u procesu mijenjanja iz ribe u psa? Bi li imala i ljuske i krzno? I škrge i pluća? I peraje i noge? Zapravo, bilo bi nemoguće da životinja koja je djelomično evoluirala u drugu životinju preživi, a uz to bi čimbenici okoliša i predatori brzo okončali evolucijski proces ovih polu- polu životinja. Biblija nam govori da su sva živa bića stvorena savršeno u stanju koje je Bog za njih namijenio.
Ne postoji razlog za sumnju u biblijski zapis stvaranja, niti razlog za sumnju u sveopći potop u vrijeme Noe.
Ono što je vidljivo u slojevima zemljine kore se bolje objašnjava kroz katastrofu općeg potopa nego što se objašnjava kroz dugotrajne teorije evolucionista koje se zalažu za uniformitarizam.
Znanstvenici koji zastupaju evoluciju nam govore da ono što vidimo na površini zemlje, a i u njezinim slojevima, je rezultat milijunima (milijardama) godina polaganog i stalnog taloženja materijala. Vanjski slojevinašeg planeta su rezultat usporenogprocesa koji je trajao jako dugo. Međutim, postoji mnogo značajki koje jednostavno nisu mogle nastati na ovaj način i koje imaju više smisla kada se pripišu sveopćem potopu za vrijeme Noe. Istraživanja su napravljena na posljedicama koje su proizašle nakon erupcije vulkana na planini Sveta Helena18. svibnja 1980. te pokazuju daje krajolik sličan onome u Grand Canyonu mogao nastati u svega nekoliko minuta, umjesto tvrdnje da je nastajao tisućama, milijunima ili milijardama godina. Drugačije rečeno, uopće ne postoji razlog za sumnju u biblijski zapis stvaranja te u sveopći potop u vrijeme Noe.
Zakon entropije: Sve se smanjuje
Teorija evolucije se oslanja na ideju da se uz dovoljno vremena stvari mogu popraviti ili postati složenije. Ipak, ono što opažamo je da se sve smanjuje ili postaje manje složeno. Ovo se naziva Drugi zakon termodinamike ili Zakon entropije. Da bi evolucija funkcionirala, ovaj zakon bi trebao raditi u obrnutom smjeru; nove informacije bi se trebale dodavati postojećim organizmima kako bi se oni poboljšali ili postali složeniji, ali to ne vidimo u znanosti koju opažamo. Međutim, biblijski zapis stvaranja (i teorija kreacionizma) objašnjava sve što vidimo oko nas u svijetu kojeg opažamo.
Pogreške u metodama računanja starosti
Metode za računanje starosti kamenja se temelje na pretpostavkama. Stoga, ako je jedna (ili neke) od ovih pretpostavki netočna, onda će vrijeme iz kojeg kamen datira, a koje se testira, biti pogrešno. Oni koji vjeruju u evoluciju također vjeruju da su se procesi koje sad opažamo, fizički i kemijski procesi, oduvijek pojavljivali po stopi po kojoj se sad pojavljuju. Prema tome, oni tvrde da su u mogućnosti reći koliko je nešto staro računajući po toj pretpostavci. Ipak, ne postoji način na koji bi se mogao potvrditi ovaj uniformitarizam koji zastupaju. Svjetska katastrofa, kao što je to bio potop za vrijeme Noe, bi potpuno poremetila ovaj uniformitarizam po kojem oni mjere proteklo vrijeme. Dakle, metode po kojima se računa iz kojeg vremena nešto potječe, a koje koriste ovi znanstvenici se temelje na nedokazivim pretpostavkama, a ne na vidljivim činjenicama, činjenicama koje se opažaju. Postojalo je samo jedno biće koje je opažalo, promatralo stvaranje; to biće je isto ono koje je omogućilo stvaranje i zapisalo ga u prvim poglavljima svoje Riječi.
Zaključak
Evoluciju se ne može opažati niti falsificirati; stoga ona nije znanost. To je filozofija o nastanku. „Pitanje nastanka—kreacionizam ili evolucija— je gotovo potpuno van eksperimentalne domene znanosti“ (Morris, p. 53). Stoga, ako se stvaranje (teorija nastanka) ne može znanstveno opažati ili provjeriti, onda moramo dobiti znanje o stvaranju iz drugog izvora.
Biblija nam govori da je Bog stvorio svemir, “U početku Bog stvori nebo i zemlju” (Postanak 1,1). Kada se ova rečenica prihvati, tada nestaju svi znanstveni problemi koji se tiču našeg nastanka. Kada jednostavno vjerujemo biblijskom zapisu kojeg nam je dao Stvoritelj, tada nema problema s prijelaznim fosilima, sa složenosti koja se ne može pojednostavniti, s neodrživosti prijelaznih oblika, s geološkim značajkama na zemljinoj površini ili metodama označavanja starosti koje se temelje na krivim pretpostavkama.
Autor: Robert Driskell; Prijevod: Antonela B.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
