Roditelji iz Srbije brinu o sedmero djece, od kojih je troje s poteškoćama u razvoju. Žive u 34 kvadrata stana koji pripada Centru za socijalni rad u Jagodini.
“Bukvalno su bili potpuno zdravi, ocjena 10. Samo odjednom bukvalno, preko noći, nešto se dogodilo, a ne znaju ni doktori objasniti što je u pitanju. Osuđuju me da sam ja luda što imam toliku djecu, što ih ne dam u ustanove, ja kažem, neću to da radim. Neću! Znači meni je tako Bog rekao, moja djeca nisu za to kriva. Ne odričem ih se, to su moja djeca. Ista mi je ona, kao što je ova potpuno zdrava”, kaže majka.
“Ona se zove Luna, a on se zove Lav, a ona se zove Tea, a ona se zove Lana, on se zove Luka, a onaj tamo se zove Uroš”, objašnjava Nađa kako se zovu njena braća i sestre.
“Kako je živjeti? Teško jer je mali prostor. Stavljamo dušek ovdje na sredini sobe, gdje jedno ili dvoje djece legnu. Ja bukvalno spavam gdje stignem, nemam određeno mjesto, taman legnem negdje, ono dođe dijete da spava”, priča otac.
“Tea, koja je teški invalid u razvoju, ne spava cijelu noć dok ne dođem s posla. Dođem s posla, ona mi se samo nasmiješi, oči su joj na pola koplja, skoro zaspi, samo što nije zaspala, samo mi se nasmiješi, legne i zaspi”.
Živjeli su na raznim mjestima
Stanojevići kažu da su živjeli na raznim mjestima, ali ne duže od nekoliko mjeseci, jer svima smeta broj djece.
“U početku je sve u redu. Djeca nisu toliko nemirna i ne razbijaju stvari, ali toliko je strašno kad čuju da imate djecu s poteškoćama u razvoju. Sve bude u redu par mjeseci i odjednom nam daju otkaz. Bez obzira što mi sve uredno plaćamo. Prvo računi, pa onda nama što ostane, jer dok vratimo sve dugove koje imamo, pa izdržimo nekih desetak dana sa tim našim novcem, pa poslije ponovno iznova.”
Darko ima lumboschialgiju i spondilozu kralježnice, a Ivana je kao dijete operirala ASD, kako kaže. To su rupe na srcu, kaže, nije baš dobro, ali trudi se biti, jer mora.
Svako jutro idu po hranu u lokalni Crveni križ.
I supruga i djeca su jako religiozni, poštujemo Gospodina Boga i sve što nam se događa nije slučajno jer ipak postoji neko tko misli na nas”, kaže Darko.
“Ja sam zahvalna, meni je Bog dao da ih imam. Netko ima sve, a nema ništa”.
