Ova molitva u vrtu je najvažnija jadikovka u cijelom Pismu. Ispunjava sve ostale, jer je Isus odgovor na sve vapaje našeg srca.
Mnogi od nas su se okrenuli jadikovkama u Pismu kada su naša srca bila teška od tuge ili straha. Možda smo molili Davidove očajničke riječi, tražeći od Boga pomoć i spasenje. Psalmi daju glas mučnim emocijama koje osjećamo u ovom palom svijetu.
“Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo.” (Psalam 31,10)
“Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po dobroti me svojoj spasi!” (Psalam 109,26)
Molitve poput ove ohrabruju nas istinom o tome tko je Bog i što je učinio. Koliko god da su važni i bitni ovi vapaji, postoji jedna jadikovka u Pismu koja stoji iznad ostalih. Najvažnija je od svih. To je Isusova molitva u Getsemanskom vrtu.
“Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se. I povede sa sobom Petra i oba Zabedejeva sina. Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom! I ode malo dalje, pade ničice moleći: Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.
I dođe učenicima i nađe ih gdje spavaju pa reče Petru: Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo. Opet, po drugi put, ode i pomoli se: »Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!
I ponovno dođe i nađe ih gdje spavaju, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. Tada dođe učenicima i reče im: Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.” (Matej 26, 35-45)
Isus je znao da je Njegov čas blizu; Juda je bio na putu s vojnicima da ga uhite. Zato je otišao na poznato mjesto biti s Ocem. Tamo je Isus, zadubljen u Pismo cijelog svog života, pjevajući i moleći jadikovke štovanja u sinagogi, molio svoju jadikovku.
Obećani Sin Davida je pratio strukturu i obrazac jadikovki i zavapio je svom Ocu na nebesima. Kao i jadikovke kralja koji je nagovijestio što je Kralj nad kraljevima jednom napisao, Isus se molio Bogu u prostoj iskrenosti, otkrivajući dubinu svoje tuge i straha. Onda je zavapio Bogu, hrabro tražeći da se čaša gnjeva makne od Njega.
Samo početak agonije
Getsemanija je bila početak agonije koju će Isus pretrpjeti za svoj narod. Tuga i patnja koju je osjećao tamo je samo bio nagovještaj onoga što će doći. Kada su ga učenici napustili i zaspali, to je bio uvid u napuštanje koje će iskusiti na križu kada mu je Njegov Otac okrenuo leđa.
Kao što je Jean Calvin zabilježio:
Odakle su došli Njegova tuga i bol, i strah, ako ne od toga što je osjećao da smrt ima nešto u tome još tužnije i još strašnije od odvajanja duše i tijela? I zasigurno je prošao kroz smrt, ne samo kako bi otišao sa zemlje u nebo, već da bi radije, uzimajući na sebe kletvu kojoj smo mi bili izloženi, mogao nas oslobodi nje. Nije se užasavao smrti, dakle, samo kao prolaz iz svijeta, već je gledao pred sobom strašan sud Božji i samog Sudca naoražunog nepojmljivom osvetom; i zbog naših grijeha, tereta koji je bio na Njemu ga je pritiskao ogromnom težinom. (Calvin ‘s Complete Commentaries, Kindle version: 388.121-388,13 tisuća).
Isus je molio za snagu da nadvlada slabo tijelo i iskušenje kojem su učenici podlegli. Dok je nastavljao svoju vapaj, anđeo ga je hrabrio (Luka 22,43).
Neke tuge vode do radosti
Bog je odgovorio na Njegovu molitvu, ne uklanjanjem čaše, već ga je osposobio da nastavi naprijed s planom koji su načinili prije nastanka vremena. Isus je onda molio molitvu koju je jednom naučio učenike, “Budi volja Tvoja.” (Matej 6,10). Završio je svoju molitvu kao oni vapaji u Psalmima, odmarajući se u savršenoj volji svoga Oca.
Kao i sva Isusova djela, i ovaj vapaj je za nas. Pretrpio je bol, suočio se s iskušenjem u Getsemaniji i nadvladao je. Znao je za radost s druge strane križa i izdržao je za naše dobro (Hebrejima 12,2). Zato što je patio i žrtvovao se za nas, mi smo otkupljeni i usvojeni od Oca. Kroz Isusa, možemo moliti naše jadikovke i “pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!” (Hebrejima 4,16)
Ova molitva u vrtu je najvažnija jadikovka u cijelom Pismu. Ispunjava sve ostale, jer je Isus odgovor na sve vapaje našeg srca. To je jadikovka koja bi trebala nas oblikovati, za svaku molitvu koju molimo nesmetano prilazeći prijestolju milosti jer je naš Spasitelj molio te tamne noći u Getsemansom vrtu.
Autorica: Christina Fox; Prijevod: Ivana R.; Izvor: DesiringGod.org
