Nakon obilnih kiša rekordnog intenziteta ovog tjedna, građani Ujedinjenih Arapskih Emirata i Omana i dalje se pokušavaju vratiti normalnom životu.
Oluje su prisilile škole, urede i tvrtke na zatvaranje, pretvorile pistu u međunarodnoj zračnoj luci Dubai u rijeku i odnijele više od 20 života u obje zemlje.
Pljusak se činio gotovo apokaliptičnim: u utorak je u UAE pala količina kiše koja inače pada tijekom cijele godine.
Prva izvješća o vremenskom događaju potaknula su nagađanja da ga je pogoršala kontroverzna tehnologija modificiranja vremena. Praksa poznata kao sijanje oblaka uključuje prskanje kemijskih spojeva u zrak u pokušaju da se iz njega izvuče više kiše. Ujedinjeni Arapski Emirati provode stotine takvih operacija svake godine kako bi obnovili svoje vodene resurse u sušnom krajoliku.
Znanstvenici vode aktivnu raspravu o tome koliko se točno sijanje oblaka pokazalo učinkovitim, ali tehnologija ne može stvoriti oblake iz ničega – može samo pojačati ono što već postoji.
Međutim, ovaj događaj ponovno postavlja neka osnovna pitanja o miješanju u prirodu. Sijanje ili zasijavanje oblaka je vrsta geoinženjeringa, skup tehnologija koje su namjerno usmjerene na utjecaj ili promjenu Zemljinog klimatskog sustava.
Što je naš planet topliji, to se geoinženjering čini privlačnijim kao način da se uspori ili nosi s učincima klimatskih promjena – i to manje možemo precizno predvidjeti njegove učinke.
Igranje Boga s atmosferom može uzrokovati ljudsku patnju
Znanstvenici ne mogu biti sigurni da igranje Boga s atmosferom neće uzrokovati ljudsku patnju, čak i ako je namjera ublažiti je. U slučaju sijanja oblaka, ljudi su se desetljećima igrali Boga.
Tehnika datira iz 1940-ih i redovito se koristi diljem svijeta kako bi se pomoglo regijama pogođenim sušom, osiguralo vedro vrijeme uoči Olimpijskih igara i dalo skijalištima dodatnih nekoliko centimetara snijega.
Znanstvenici su dugo proučavali sijanje oblaka, ali tek su nedavno uspjeli dokumentirati kako ta tehnika zapravo funkcionira, razlikujući prirodne oborine od oborina izazvanih ljudskim djelovanjem.
Stručnjaci vjeruju da sjetva može izvući malu količinu dodatne oborine, ali je “notorno teško” odrediti koliko je dobro funkcioniralo u određenom slučaju, rekla je za The Atlantic Janet Lindsay, klimatologinja s Australskog nacionalnog sveučilišta.
Osnove sijanja oblaka su jednostavne
Osnove sijanja oblaka su jednostavne, rekla je Lindsay: “Ako želite kišu, ispuštate kemikalije koje potiču oblake da proizvode veće kapljice vode, koje će vjerojatnije doći do tla. Ako želite suzbiti kišu, koristite kemikalije koje potiču stvaranje manjih kapljica. No jednostavnost prikriva kompliciranu znanost i visoke uloge atmosferske manipulacije u 21. stoljeću.”
Dvadesete godine prošlog stoljeća definirane su toplijom atmosferom koja može zadržati više vlage, uvjetima koji mogu dovesti do ekstremnijih vremenskih događaja, uključujući intenzivne oborine. Dodajte geoinženjering i stvari mogu postati riskantne.
Što se geoinženjeringa tiče, sijanje oblaka je prilično ograničena tehnika, s malim učincima ograničenim na mala zemljopisna područja. To je dio argumenata protiv sijanja kao faktora koji je mogao pridonijeti ovotjednim poplavama na Bliskom istoku. Naime, u dijelovima UAE gdje se sjetva inače ne odvija također su padale obilne kiše. Ali i dalje može biti problematično.
Znanstvenici još uvijek raspravljaju može li sijanje oblaka u jednoj regiji imati posljedice na drugu. A u vrijeme kada su suše sve češće, kiša je dragocjena roba s geopolitičkim značenjem. Posljednjih godina Iran je optužio Ujedinjene Arapske Emirate i Izrael, koji ima vlastite eksperimente sa sijanjem, za krađu kiše.