Knjiga spomenica je implikacija da je ono što je učinjeno na zemlji zauvijek zabilježeno na nebu. Bogu ništa ne promiče.
Knjiga spomenica je koncept koji je Bog koristio kako bi ohrabrio svoje vjerne da se cijeni njihova ljubav i služenje Njemu. Njegovo je obećanje da, kada Njegova presuda dođe protiv onih koji Ga odbace, On poznaje svoje i sačuvat će ih. Ova se knjiga spominje i u stihovima proroka Malahije.
“Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluša ih, i to se pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Jahve i štuju Ime njegovo. Moji će biti, moja stečevina – govori Jahve nad Vojskama. U Dan koji spremam bit ću im milostiv kao što je milostiv otac sinu koji mu služi. I tada ćete opet razlikovati pravednika od grešnika, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne služi.” (Malahija 3, 16-18)
Bogu nije potreban pisani izvještaj da prati ljudska djela – “knjiga spomenica” je implikacija koja nam pomaže razumjeti Njegovu vjernost ljudima. Židovski narod je bio upoznat s ovom vrstom metafore. Na primjer, u knjizi o Esteri, babilonski kralj vodio je evidenciju o dobrim djelima svojih podanika da bi se mogao sjetiti kako bi ih u skladu s tim nagradio.
Te noći kralj ne mogaše usnuti. Zato naredi da mu donesu i čitaju knjigu znamenitih događaja, Ljetopise. Tu se nađe zapisano kako je Mordokaj prokazao Bigtanu i Tereša, dva dvoranina kraljeva, čuvare praga, koji su se spremali da podignu ruke na kralja Ahasvera. Kralj upita: “Kakva je čast i kakvo je odlikovanje zapalo Mordokaja za sve to?” Kraljeve sluge, dvorani koji ga slušahu, odgovoriše: “Ništa nije učinjeno za nj.” (Estera 6, 1-3)
Također je važno napomenuti da je nagrada često kasnila. Zato su bile potrebne knjige da kralju nijedno vrijedno djelo ne ostane nenagrađeno. U Malahiji 3, 17 Bog kaže: “U Dan koji spremam bit ću im milostiv …” On ukazuje da vjerna služba može trajati godinama bez vidljive nagrade, ali On to prima na znanje. Dolazi dan kada će On djelovati. Jedan od razloga zašto su Izraelci postali opušteni u svojoj poslušnosti i postali ljubomorni na zlotvore bio je taj što su mislili da Bog ne vidi i ne mari (Malahija 3, 14-15).
PROČITAJTE: Što je Knjiga života i čija imena su u njoj zapisana?
Isus želi da znamo da svako dobro djelo ne prolazi nezapaženo od njega (Matej 10, 42; Marko 9, 41; Luka 6, 23; Otkrivenje 22, 12). Isus je poticao vjernike da skupljaju blago na nebu (Matej 6, 20), jer će svatko na Sudu odgovarati za sva svoja djela, bila ona dobra ili loša (2. Korinćanima 5, 10).
Otkrivenje 20,12 kaže “knjige su se otvorile”. Ove knjige sadrže zapise o svim zlim djelima nevjernika – onih koji odbacuju Krista. Na dan Suda, ovi će se zapisi koristiti da pokažu da Bog može pravedno osuditi nevjernike na vječnost u paklu.
Isus nas potiče da Mu ostanemo vjerni, čak i pod teškim okolnostima. Znao je da će naša vjernost Njemu rezultirati zemaljskim nevoljama, boli, pa čak i smrću (Matej 24, 9; Djela 9, 16; 12, 2). Ali spoznaja da su imena vjernika zapisana u Božjoj knjizi, pomogla je vjernicima da ustraju do kraja (Matej 10, 22; Marko 13, 13). Galaćanima 6, 9 nastavlja temu buduće nagrade: “Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti!” Oni koji nastavljaju služiti Bogu u poslušnosti, kada mnogi oko njih otpadaju, mogu se odmarati s povjerenjem da su njihova imena zapisana u Božjoj knjizi spomenici.
