Iako se izraz “pomrčina Sunca” ne spominje izravno u Bibliji, postoji nekoliko opisanih događaja koji nalikuju ili bi se mogli protumačiti kao nebeski događaji slični pomrčinama.
Ti su slučajevi često obavijeni simboličkim ili proročanskim značenjem.
Biblija, bogata metaforičkim jezikom, koristi ove dramatične trenutke na nebu da signalizira važne događaje, prijelaze ili presude. Ti su trenuci često prožeti određenim značenjem, služeći kao simboli ili znakovi od Boga.
Tama na Isusovom raspeću
Tijekom Isusova raspeća, Evanđelje po Luki bilježi nadnaravnu tamu koja se nadvila nad zemljom tri sata, od podneva do tri sata popodne.
Luka 23,44-45: “Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini.”
Ovaj događaj dogodio se za vrijeme Pashe, vremena kada bi pun Mjesec onemogućio prirodnu pomrčinu Sunca.
Pošast tame u Egiptu
Deveta pošast koja je pogodila Egipat, kao što je opisano u Izlasku 10,21-23, donijela je tako gustu tamu da se mogla osjetiti. Ovo je bila božanska intervencija da uvjeri faraona da oslobodi Izraelce iz ropstva.
Izlazak 10,22: “Mojsije pruži ruku prema nebu i spusti se gusta tmina na svu zemlju egipatsku: tri je dana trajala.”
Ta tama, koja je trajala tri dana, istaknula je Božju moć nad prirodom i poslužila je kao kritična prekretnica na putu Izraelaca prema slobodi.
Dan Gospodnji
Prorok Joel koristi se živopisnim slikama kako bi opisao dolazak “dana Gospodnjeg” — vremena suda i spasenja. On govori o suncu koje se pretvara u tamu, a mjesecu u krv prije ovog velikog i strašnog dana.
Joel 2,31: “Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i strašni dan Gospodnji.”
Otvaranje šestog pečata
U Knjizi otkrivenja, otvaranje šestog pečata predstavlja uvod u niz kataklizmičkih događaja, uključujući sunce koje postaje crno “kao kostrijet” i mjesec koji postaje krv.
Otkrivenje 6,12: “I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv.”
Pad Babilona
Izaijino proročanstvo protiv Babilona (Izaija 13,9-10) predviđa dan božanskog gnjeva kada će se nebeska svjetla ugasiti kao znak presude protiv carstva.
Izaija 13,9-10: “Dolazi nesmiljeni Jahvin dan – gnjev i jarost – da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike. Jer nebeske zvijezde a ni Štapci neće više sjati svjetlošću, pomrčat će sunce ishodeći i mjesec neće više svijetliti.
Zatamnjenje sunca i mjeseca simbolizira kraj jedne ere i svrgavanje sile koja se protivila Božjim namjerama.
Ezekielovo proročanstvo protiv Egipta
Ezekiel 32,7-8 opisuje Božju presudu nad Egiptom, pri čemu su nebesa bila pokrivena, a zvijezde, sunce i mjesec pomračeni.
Ova slika označava božansku presudu egipatskom ponosu i idolopoklonstvu, naglašavajući da nijedna nacija nije izvan dosega Božje pravde.
Jošua zaustavlja Sunce i Mjesec
U knjizi Jošue zabilježen je važan događaj koji ističe snagu vjere i autoritet koji je Bog dao svojim vjernicima. Jošua, koji je vodio Izraelce u bitku protiv Amorejaca, našao se u situaciji da treba više dnevnog svjetla da postigne pobjedu. Sveto pismo detaljno opisuje ovaj izvanredni zahtjev u
Jošua 10,12-13: “Onoga dana kada Jahve predade Amorejce sinovima Izraelovim, obrati se Jošua Jahvi i poviče pred Izraelcima: “Stani, sunce, iznad Gibeona, i mjeseče, iznad dola Ajalona! I stade sunce i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osvetio neprijateljima svojim. Ne piše li to u knjizi Pravednika? I stade sunce nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo cio dan.”
Ovaj odlomak opisuje čudesan događaj u kojem je kretanje sunca i mjeseca zaustavljeno. Za razliku od tradicionalne pomrčine Sunca, koja nakratko zamračuje dan, Jošuino iskustvo je izokrenulo očekivani prirodni poredak, produžujući dan kako bi se olakšao božanski cilj – pobjeda Izraelaca nad njihovim neprijateljima.
