Dragocjena biblijska istina kako će sveti ustrajati u vjeri do konca i biti spašeni nemilosrdno se opovrgava, generaciju za generacijom.
Pa ipak, istina ustrajava, čvrsto se oslanjajući na neograničenu vjeru Božju u dovršetak spasenja svojih izabranih.
On ga je planirao u vječnosti, otkupio ga Kristovom smrću na križu i šalje ga kroz Duha Svetoga.
U Poslanici Rimljanima 8,30 stoji: “[A] koje je opravdao, te je i proslavio.” Drugim riječima, između trenutka opravdanja vjerom na početku našeg kršćanskog života i trenutka proslavljenosti pri uskrsnuću našega tijela (Poslanica Filipljanima 3,21) neće biti odmetnika, propalih ni izbačenih.
“A koje je opravdao, te je i proslavio” – sve njih. Bog će zadržati i posvetiti one koje je upravo opravdao i pobrinut će se da oni zadrže svoju vjeru i da ustraju do konca i budu spašeni.
U 1 Iv 2,19 opisuje se na koji bismo način trebali shvaćati očite odmetnike: “Od nas su izišli, a nisu bili naši; jer da su bili naši, ostali bi s nama. Ali neka se očituje da svi nisu naši.” Drugim riječima, neuspjeh u ustrajnosti nije znak da se uistinu možemo ponovno roditi i biti opravdani, a potom se izgubiti. Zapravo je neuspjeh u ustrajnosti znak da nikad nismo uistinu bili dijelom duhovno preporođenog Božjeg naroda. To je izrijekom mišljeno u 1 Iv ,19.
Unatoč tome, ima tekstova koji su neke uvjeravali da odbace takvo učenje. Ovdje mislim na Otkrivenje 3,5 kada Gospodin Isus kaže: “Pobjednik će isto tako biti obučen u bijele haljine; njegova imena doista neću izbrisati iz knjige života, nego ću njegovo ime priznati pred svojim Ocem i njegovim anđelima.”
Neki vele kako je ovo posve siguran tekst protiv doktrine o ustrajnosti svetih. Oni pretpostavljaju da, kad se u Otkrivenju 3,5 kaže da Bog neće izbrisati nečije ime iz knjige života, da se implicira da on ipak briše neke iz knjige života, a da su to ljudi koji su jednom bili opravdani, a potom prokleti. Ali, je li to istinita pretpostavka?
Obećanje “Njegova imena doista neću izbrisati iz knjige života” ne implicira nužno da se nečija imena ipak brišu. Jednostavno poručuje onome koji je u knjizi i koji pobijedi u vjeri: Nikad neću izbrisati tvoje ime. Drugim riječima, brisanje iz knjige nudi zastrašujuće izglede i ja to neću dopustiti. Držat ću te na sigurnom u knjizi. To je jedno od obećanja danih onima koji ustraju i pobijede. Tu, međutim, ne stoji da su oni koji nisu uspjeli pobijediti i koji su otpali od Krista bili upisani u knjizi i bili izbrisani.
Zapravo, još su dva retka u Otkrivenju za koje se čini da nas uče da, ako ti je ime upisano u knjizi, to znači da ćeš zasigurno ustrajati i pobijediti. Razmotrimo Otkrivenje 13,8. “I poklonit će joj [Zvijeri] se svi stanovnici zemaljski, kojima ime od postanka svijeta ne stoji upisano u knjizi života Jaganjca koji je bio zaklan.” Ovaj redak implicira da se oni čije je ime upisano u knjizi života Jaganjca “od postanka svijeta” zacijelo neće pokloniti Zvijeri. Drugim riječima, čini se da, ako nam je ime upisano u knjizi života od postanka svijeta, to znači da će nas Bog čuvati od pada i da će nam dati da ustrajemo u poslušnosti Bogu. Biti u knjizi znači da nećemo otpasti.
Slično tome, razmotrimo i Otkrivenje 17,8: “Ta Zvijer, koju si vidio, bijaše i nije više; izići će iz Bezdana da ode u propast. I čudit će se stanovnici zemaljski kojima ime ne stoji upisano od postanka svijeta u knjizi života, kad vide da Zvijer bijaše i nije i opet će se pojaviti.” I opet, ako nam je ime upisano u knjizi života od postanka svijeta, čini se da nas to štiti od “čuđenja” Zvijeri. Čudit će se oni kojima ime ne stoji upisano od postanka svijeta u knjizi života. Ako je tvoje ime upisano ondje, ti se nećeš čuditi Zvijeri.
Pouka je ovdje ta da je učinkovito imati ime upisano u knjizi života. To jest, to ima presudan učinak na naše reakcije. Imati ime upisano od postanka svijeta u knjizi života Jaganjca jamči kako se nećeš pokloniti ni čuditi Zvijeri. Ivan ne kaže: “Ako se pokloniš Zvijeri, ime ti se briše.” On kaže: “Ako ti je ime upisano, nećeš se pokloniti Zvijeri.”
A to se slaže i s Otkrivenjem 3,5: “Pobjednik . . . njegova imena doista neću izbrisati iz knjige života.” Pobjeda koja se zahtijeva u 3,5 zajamčena je u 13,8 i u 17,8. Nije to protuslovlje ništa više nego kad Pavao kaže: “Trudite se oko svoga spasenja . . . Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htjeti i djelovati iz svoje dobrohotnosti” (Poslanica Filipljanima 2,12-13). I nije nikakva besmislica navesti uvjet: ako pobijediš, Bog ti neće izbrisati imena (3:5); i navesti jamstvo: ako ti je ime upisano, pobijedit ćeš (13,8 i 17,8). Božji “upisanici” uistinu i moraju pobijediti i uistinu će pobijediti. Jedno naglašava našu odgovornost, drugo, pak, Božju svemoćnost.
Praktična posljedica ove istine nije da se nonšalantno odnosimo prema vjeri, kao i ljubavi i svetosti. Neophodni su budnost (Poslanica Hebrejima 3,12) i trud (Luka 13,24) i težnja (Poslanica Hebrejima 12,14) u kršćanskom životu. Zapravo, posljedica je ta da budemo uvjereni kako nismo prepušteni sami sebi u ovoj “borbi za vjeru.” Vjeruj da će te Bog, koji te je pozvao, “utvrđivati do kraja, tako da budete neporočni na dan našega Gospodina, Isusa Krista” (1 Kor 1,8). “Vjeran je Bog koji vas poziva: on će to i činiti [potpuno vas posvetiti]” (1 Sol 5,24). On će i dovršiti spasenje koje je počeo (Poslanica Filipljanima 1,6). Nas snaga Božja vjerom čuva (1 Pt 1,5). Boriti se moramo, jer samo tko ustraje do konca, bit će spašen (Marko 13,13). A borit se i hoćemo, jer će nas Bog osposobiti za svako dobro djelo, da mognemo izvršiti njegovu volju (Poslanica Hebrejima 13,21).
Autor: John Piper, prema ”Može li se duhovno preporođeni izbrisati iz Knjige života?”
