Prošle godine kada je moj sin odlazio na fakultet, dao sam mu jedan od mojih najdragocjenijih predmeta: Bibliju koju sam koristio od vremena kada sam išao u srednju školu sve dok nisam navršio gotovo 50 godina.
Ta je Biblija prošla kroz barem dva preveza. Većina stranica su na neki način oštećene ili se vide mrlje od kave. Nekoliko stranica čak je i djelomično poderano. Biblija je sadržavala bilješke i oznake, koje sam ostavljao na njoj tijekom gotovo tri desetljeća korištenja, tijekom biblijskih proučavanja.
Možda su najzanimljiviji bili deseci i deseci papirića, koje sam lijepio na stranice, koji su mi služili kao podsjetnici ili homilije. Neke su bile starije od 20 godina i sezale su u vrijeme kada sam bio službenik za mladež.
Vlastitu Bibliju sam dao svome sinu iz dva razloga. Prvo, želio sam da na fakultet odnese fizičku Bibliju. Drugo, želio sam da iskusi, kroz različite oblike vizualnih potvrda, Bibliju koja je bila ”u potpunosti korištena”, što je takoreći generacijski svjedok važnosti održavanja vjere.
Imaju li papirnate Biblije i dalje vrijednost?
Nedavno su starješine u našoj crkvenoj zajednici vodili zanimljiv razgovor o papirnatim Biblijama. Kao što je slučaj i u mnogim drugim zajednicama, primijetili smo da i u našoj zajednici postoji sve veća sklonost korištenja Biblija na pametnim telefonima ili da ljudi uopće ne nose svoje fizičke Biblije u crkve. Ovo posebno vrijedi za mlađe naraštaje.
Isprva se razgovor vodio oko toga treba li se nabaviti više manjih Biblija, kako bi one bile lako dostupne u svakom redu klupa u crkvi. No kako se razgovor razvijao, počeli smo primjećivati neželjene posljedice ovoga: šaljemo signal ljudima da ne očekujemo da oni sami nose svoje fizičke Biblije u crkvu. Naravno, uzeli smo u obzir i potrebu za Biblijama, kako bi ih mogli dobiti oni koji je nemaju ili koji možda još nisu obraćeni.
Pri kraju, starješine su odlučili da je dobro kupiti još Biblija za crkveni prostor, ali da treba potaknuti ljude neka nose svoje Biblije. Zahvalni smo na tome što je Božja Riječ lako dostupna kroz tehnologiju, jer gotovo svi mi redovito koristimo elektronske vrste Biblije. No korištenje fizičkih Biblija za vrijeme bogoslužja dolazi s jedinstvenim dobrobitima za nas.
1. Tako vizualno pamtimo biblijske tekstove.
Nakon korištenja iste Biblije kroz desetljeća, mogu točno vizualizirati gdje se na stranici nalazi neki meni važan biblijski stih. Čak i kada se ne mogu sjetiti točne reference, znam da ako mogu pogledom proći kroz stranice moje Biblije, s vremenom ću naići na podvučen dio, uz bilješku koja se nalazi u kutu stranice.
2. To omogućuje različita razmatranja za vrijeme slušanja bogoslužja.
Držanje vlastite Biblije otvorenom dok propovjednik izlaže neki tekst, jako je korisno za bolje praćenje bogoslužja. Ovo isto tako pruža prilike za to da Duh potakne um, na čitanje određenih dijelova stranica, u vezi kojih se ne propovijeda ili da prijeđete na stih koji je unakrsno povezan, čime se stvaraju zanimljive poveznice s većim dijelom teksta.
3. Tako se ograničava ometanje koje uzrokuju pametni telefoni.
Držanje fizičke Biblije u rukama uvelike smanjuje iskušenje od pregledavanja drugog, ne biblijskog sadržaja, koje bi se moglo pojaviti ako bismo u rukama držali pametne telefone.
4. Fizička Biblija dobro je mjesto za pisanje bilješki.
Prostori između ulomaka u našim Biblijama pružaju dobar prostor za različite bilješke ili zanimljive uvide, koje možemo dobiti tijekom bogoslužja. Neke Biblije su i tiskane sa širokim prostorom između ulomaka, baš kako bi bile prikladne za pisanje bilježaka.
5. Tako se pokazuje važnost tiskane Riječi idućem naraštaju.
U kulturi koja uvijek traži ono što je novo i sljedeće u trendu, postoji nešto što ostavlja dojam pokornosti i poniznosti kada na svakoj službi umjesto ”virtualnih” Biblija u ruci držimo tiskanu Bibliju. Ovaj jednostavan čin mladim ljudima oko nas šalje poruku o postojanju opipljive vrijednosti, koja postoji u tiskanoj Riječi.
6. Tako se stvara duhovna uspomena za idući naraštaj.
Redovito čitanje i proučavanje iste fizičke Biblije stvara živu uspomenu, koju možemo prenijeti članu naših obitelji, koji može nastaviti ondje gdje smo mi stali. Ako Bog da, ona ili on nastavit će tradiciju i predat će tu Bibliju idućem naraštaju.
Možda sam svoju staru Bibliju dao svome sinu, ali dok pišem ovaj članak, gledam u grčko izdanje Novog zavjeta iz 1914., dok je ime pradjeda može supruge ispisano na unutrašnjoj strani korica. Ona posvuda sadrži njegove poruke o čudu Evanđelja. Ova je Biblija isto tako jako često korištena: stranice se jedva drže zajedno, uvez polako propada. No, ovakva Biblija svjedoči o tome da je vjera koju držimo kao obitelj bila prisutna i u naraštajima prije nas. Ovo nas podsjeća na to da na koji danas gledamo na svoje Biblije, može ostaviti posljedice za naraštaje koji slijede.
Autor: Chris Polski; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
