“Ništa nije nemoguće” nije samo reklamni slogan koji budi povjerenje nego i dobar životni moto za kršćanina. Naš Bog je prevelik, njegov nalog prevažan i njegova vizija preveličanstvena da bismo sebi mogli dozvoliti odustajanje na pola puta radi neugodnosti, nedostatka motivacije i drugih okolnosti.
Kad je 1998. na olimpijskim ljetnim igrama u Meksiku John Stephen Akhwari iz Tanzanije stigao na stadion, dodjela medalja se već odigrala prije sat vremena. Njegovo se lice pri svakom koraku iskrivljavalo od boli, jedna noga mu je bila u krvavim zavojima, ali se i dalje borio. Preostalo je samo nešto malo gledatelja. Ipak, usamljeni trkač se mučio dalje. Kad je prešao cilj, to malo gledatelja je oduševljeno pljeskalo. Kada ga je kasnije jedan reporter pitao zašto nije odustao nakon što više nije imao šanse za pobjedu, Akhwari je izgledao zbunjen zbog tog pitanja. Konačno je odgovorio: „Moja zemlja me nije poslala u Mexiko City da započnem utrku. Poslala me da je dovršim.« Iako je Akhwari posljednji završio utrku, i to dugo nakon prvaka, bio je pobjednik jer nije odustao i jer je postigao cilj! Bio je borac za svoju zemlju i time je ušao u povijest.
I mi možemo pisati povijest kad ustrajno živimo naš život kao Kristovi svjedoci. Isus Krist nas nije pozvao da samo započnemo život s njim, nego da mu do kraja našeg života ostanemo vjerni. Pavao nas na to potiče kad nam u Djelima apostolskim 20,22-24 navodi svoj životni moto, i time nam pomaže prepoznati kako i u našem životu možemo biti poslušni Božjem nalogu.
“A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što će me u njemu zadesiti, ne znam, 23 osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamči da me čekaju okovi i nevolje. 24 Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje.” (Dj 20,22-24)
Kad je Pavao stigao u Milet, poslao je poziv starješinama zajednice u Efezu jer ih je rado htio vidjeti. Na dogovorenom sastanku Pavao svjedočeći izvještava starješine o svojoj službi. Kaže da je neumorno služio i život mu je bio obilježen istinskim predanjem i poniznošću. Njemu ni jedna cijena za poslušnost Bogu nije bila previsoka, i njegova blagoslovljena služba bila je rezultat dubokog duhovnog odnosa s Njim.
Bog mu je dao hrabrost i svetu neustrašivost radi kojih je, bez obzira na mnoge kušnje, i dalje vjerno išao svojim putem. Sa svom predanošću Pavao je služio i Efežanima i na kraju je mogao reći da „nije ništa propustio navijestiti“ od onog što je bilo neophodno za njihovu duhovnu dobrobit.
Tamo je njegov zadatak bio dovršen, i čekali su ga novi izazovi. Gledao je prema naprijed kako bi bio poslušan Božjem nalogu. Od Pavla možemo naučiti mnogo za našu službu po Božjem nalogu.
1. Po Božjem nalogu vođen Njegovim Duhom
“A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem…
Nakon što je razmišljao o svom ponašanju prema Efežanima, sada apostol gleda u budućnost na patnje koje ga očekuju. Duh Sveti ga je potaknuo da ide „u Jeruzalem“. U njemu je postojala nutarnja okovanost kojoj se očito nije mogao opirati zbog odluke na potpunu poslušnost. Vezan u Duhu, daleko od svih svojih planova i ideja, Pavao pokušava organizirati svoj život. Duh Božji ga je uvijek ponovo osposobljavao za službu, vodio ga je kroz dan i iz grada u grad. Pavao bi sigurno rado bio ostao kod starješina u Efezu, ali je imao duboko uvjerenje da ga Božji putevi vode u Jeruzalem. Osjećao se “okovan Duhom”. Kako lijepo kad za naš životni put iskusimo takva uvjerenja od Boga, kad Božji Duh bude onaj koji upravlja svakim našim korakom. Okovan Duhom bio je tajni recept blagoslovljene službe apostola Pavla.
2. Nalog bez garancije
Što će me u njemu zadesiti, ne znam, 23 osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamči da me čekaju okovi i nevolje…
Kako bismo se veselili kad bi nam Bog za evangelizaciju i gradnju zajednice dao bjanko garanciju za uspjeh. Pavao bi se sigurno tome radovao, ali nije nikad znao što ga čeka u gradovima u koje ga Bog vodio. Nije znao kako će ljudi reagirati na njega. Nije imao garanciju za uspjeh, nije znao hoće li ikada ispričati uspješnu priču. Ali jedno mu je bilo jasno. Problemi ga sigurno čekaju, okovi i nevolje također. Ali, ipak je išao, jer je to bila Božja volja i Božji nalog. Iako nije znao kako će se razviti događaji u Jeruzalemu znao je da će „okovi i nevolje“ postati standardni sastavni dio njegovog života. „Duh Sveti“ mu je o toj činjenici svjedočio za „svaki grad“, možda kroz službu proroka, a možda i kroz tajanstveni unutarnji odnos s Bogom koji mu je davao taj uvid.
3. Nalog koji od mene zahtijeva sve
Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje.”
U listopadu 1977. su četiri PLO terorista oteli njemački boing 737. Jedan antiteroristički odred je u Mogadišu, u akciji “Vatrena magija“ koja je trajala sedam minuta, uspio osloboditi 90 taoca, pri čemu su ubijena tri otmičara. Kratko prije toga je stjuardesa Gaby Dillmann pitala jednu od dvije žene teroristkinje boji li se smrti. Na to je dobila odgovor: “Ne! Mi smo već odavno mrtvi, odavno smo već umrli za Palestinu”.
Život sljedbenika Isusa Krista je u principu sličan, ali ipak potpuno drugačiji. Terorist daje svoj život za nešto zemaljsko, često zlo, i za to ne dobije ništa osim smrti. Mi smo pozvani dati svoj život po nalogu našeg Gospodina Isusa, i čeka nas veličanstvena budućnost. Ali – Božji nalog od nas zahtijeva sve! Kad je apostol odvagao tu perspektivu u svome duhu, nije smatrao da je njegov život od velikog značenja. Njegov cilj je bio poslušnost Bogu i Njemu se svidjeti. Ako pri tome mora žrtvovati svoj život, onda je na to bio spreman. Niti jedna žrtva nije mogla biti prevelika za Onoga koji je umro za njega. Pavao je bio borac za svog Gospodina i danas su potrebni takva braća i sestre koji će provesti Božji nalog. Koliko si ti spreman položiti za Gospodina?
4. Nalog koji zahtijeva vjernost i dariva radost
… Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje.
Za Pavla je vrijedilo samo jedno, „dovršiti trku i službu“ koju je dobio od „Gospodina Isusa: svjedočiti o evanđelju milosti Božje“. Niti jedan drugi naslov ne bi mogao bolje opisati evanđelje koje je Pavao propovijedao: „Evanđelje milosti Božje“. To je uzbudljiva Božja poruka o nezasluženoj milosti prema krivim, bezbožnim grešnicima koji nisu zaslužili ništa drugo nego vječni pakao. Govori kako je Sin, Ljubljeni Božji, sišao iz najviše nebeske slave kako bi patio, prolio svoju krv i umro na Golgoti da bi oni koji vjeruju u Njega mogli dobiti oproštenje grijeha i vječni život. Takav život u predanosti našem Gospodinu i Njegovom nalogu je najveća radost koju čovjek može doživjeti u ovom životu.
