Čovjek koji je postavio Guinnessov svjetski rekord za najdulji život u željeznim plućima govorio je o Božjoj ljubavi koju mu je njegova obitelj pokazala prije smrti u ponedjeljak u 78. godini.
Više od 70 godina Paul Alexander bio je vezan uz veliki cilindrični mehanički ventilator koji je koristio zračni pritisak da mu pomogne pri disanju otkako mu je dječja paraliza paralizirala prsne mišiće 1952. u dobi od 6 godina, tri godine prije uvođenja cjepiva protiv dječje paralize.
Nekoliko dana nakon što se jednog ljetnog dana prvi put osjećao loše, Alexander je izgubio većinu svojih motoričkih funkcija i na kraju ostao paraliziran od vrata prema dolje, piše Christian Post.
Proveo je 18 mjeseci u bolnici, gdje nije mogao komunicirati s roditeljima zbog traheotomije – iako je u intervjuima napomenuo da su ga svakodnevno posjećivali i na kraju ga odveli kući na Badnjak 1953. godine.
Iako njegovi liječnici nisu očekivali da će preživjeti, a mnoga druga djeca oboljela od dječje paralize u željeznim plućima u bolnici su umrla, Alexander je odlučio ne dopustiti da ga porazi njegov invaliditet.
Naučio je pisati i slikati ustima pomoću dugačke plastične palice i proveo je godine učeći kako provesti vrijeme izvan željeznih pluća gutajući dovoljno zraka – tehnika poznata kao “glosofaringealno disanje”.
Kad je imao 8 godina, njegov terapeut iz March of Dimesa obećao mu je štene ako nauči koristiti tehniku da ostane izvan željeznih pluća tri minute, što je utjecalo na naslov njegove autobiografije koju je sam objavio 2020. godine. Trebalo mu je osam godina da je pretipka ili izdiktira.
Na kraju je uspio provesti dijelove dana izvan željeznih pluća uz pomoć modificiranih invalidskih kolica koja su držala njegovo tijelo uspravno.
Završio je dva fakulteta
Uz pomoć učitelja, Alexander je maturirao kao drugi u svom razredu u srednjoj školi WW Samuell Alexander 1967. u dobi od 21 godine.
Također je otišao na koledž, prvo na Southern Methodist University u Dallasu, a zatim na Sveučilištu Texas u Austinu, gdje je diplomirao 1978. i diplomirao pravo 1984.
Nakon položenog pravosudnog ispita 1986. specijalizirao je obiteljsko pravo i bankrot kao odvjetnik u Dallasu i Fort Worthu. Zaljubio se u ženu po imenu Claire i njih dvoje su bili zaručeni sve dok njezina majka nije zahtijevala da prekinu vezu i više nikada ne razgovaraju jedno s drugim.
Obitelj je pohađala pentekostnu crkvu
Alexanderova obitelj bila je religiozna i pohađala je pentekostnu crkvu u Dallasu, gdje bi njegov otac odlazio ispred crkve moliti se.
Alexanderov brat, Philip, napomenuo je za list kako bi ga njihov otac ponekad poveo sa sobom i u takvim trenucima bio preplavljen emocijama.
Tijekom intervjua sa svojim prijateljem Christopherom Ulsterom 2022., Alexander je detaljno opisao pakleno iskustvo kada je ostao paraliziran u tako mladoj dobi, ali je primijetio koliko su ga duboko njegovi roditelji voljeli usred njegove patnje, što ga je, kako je rekao, podsjećalo na Božju ljubav.
“Cijeli sam život proživio s njima i bilo je nevjerojatno”, rekao je o svojim pokojnim roditeljima čije portrete čuva pored sebe. “Znaš, oni govore o Božjoj ljubavi. To su samo riječi. Ali kada to stvarno primiš, dečko, to je nešto.”
“Ne vjerujem da bi itko mogao biti takav”, dodao je. “Ne mogu vjerovati da ljudi takve kvalitete postoje. Toliko su me voljeli. Voljeli su svoju djecu.”
“Postoji svrha u vašem životu”
Alexander je također objasnio važnost pronalaženja svrhe bez obzira na vlastita ograničenja.
“Gledam ljude i samo želim reći: ‘Zašto ste ovdje? Koja je svrha? Postoji svrha u vašem životu. Što činite da stvari budu bolje?” Jer ja tako razmišljam”, rekao je.
“Ako danas nemam svrhu, stvorit ću je”, dodao je.
Nakon što ga je upoznao 2022., Ulster je pomogao nadoknaditi Alexanderove znatne medicinske troškove prikupivši više od 143 000 dolara u GoFundMe kampanji, koji će se sada koristiti za plaćanje njegova pogreba.
“To mu je omogućilo da živi posljednjih nekoliko godina bez stresa”, rekao je Alexanderov brat Philip u izjavi objavljenoj u utorak na GoFundMe.
