Naslovnice nas bombardiraju vijestima u vezi uništavanja u Gazi: sve veći broj poginulih, rasplamsavanje krvoprolića i sukoba, ubijanje nevinih. Narodi na obje strane vape za završetkom nasilja i boli.
Nakon što mi kršćani čitamo i čujemo ovakve vijesti, naša se srca ispune suosjećanjem i nemirom. Zašto se to događa? Zašto se ljudi žele tako žarko boriti i zašto su spremni umrijeti, za tako mali dio teritorija?
Gaza, poznata isto tako pod nazivom Pojas Gaze, maleni je komad zemlje od oko 140 kilometara kvadratnih, koji se nalazi između Izraela i Egipta. Ondje otprilike živi 2.3 milijuna Palestinaca i to je palestinski teritorij. Smješten je na istočnoj obali Sredozemnog mora; graniči na jugozapadu sa Egiptom te s Izraelom na istoku i sjeveru.
No, između Izraela i Palestine postoji dugogodišnje neprijateljstvo. 1947. godine Ujedinjeni narodi podijelili su Palestinu na arapski i židovski dio. Ovo se učinilo kako bi se udovoljilo židovskom narodu nakon završetka Drugog svjetskog rata, koji je želio vlastitu državu, no ovo se učinilo na štetu lokalnog arapskog stanovništva.
7. listopada 2023. godine islamska militantna skupina Hamas izvela je oružani napad u kojem je ubila više od tisuću ljudi, od kojih su većina bili civili, dok je 250 ljudi uzela kao svoje taoce.
Ovo je bio najsmrtonosniji napad koji se dogodio u povijesti države Izrael. Izrael je odmah proglasio rat Hamasu i u vrijeme pisanja ovog članka, u tom ratu je ubijeno više od 30 tisuća ljudi.
Ovaj teritorij je dugo želja obje zaraćene skupine. No postoji isto tako i biblijska važnost i biblijska povijest, koja se povezuje s Gazom. U nastavku slijedi pet biblijskih razloga zašto je Gaza važna.
1. Gaza je jedan od najranijih gradova koji se spominju u Bibliji.
Biblijska povijest je stara, a Gaza je jedan od najstarijih gradova koji se spominju u Bibliji. U Postanku 10 bilježi se da je Noa imao tri sina i da su se, nakon potopa oni proširili i ponovno napučili zemlju. Njegov unuk Kanaan, sin Noinog sina Hama, bio je otac Hetita, Jebusejaca, Amorita, Girgašita i ostalih kanaanskih klanova. Biblija nas uči sljedeće: „…tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Leše.“ (Postanak 10, 19) Kanaana je isto tako, kao što nas Biblija uči, prokleo Noa, jer je Kanaanov otac Ham uvrijedio Nou. (Postanak 9, 22-27)
„Neka Bog raširi Jafeta da prebiva pod šatorima Šemovim, Kanaanac nek` mu je sluga.“ (Postanak 9, 27)
Gaza je bila dio Obećane zemlje, teritorija kojeg je Bog obećao Izraelcima nakon njihovog izlaska iz Egipta. No Izraelci nisu mogli zauzeti teritorij. Gospodin je rekao Mojsiju neka zauzme cijeli Kanaan, o čemu čitamo u Brojevima 33, 55: „Ako stanovnike zemlje ispred sebe ne potjerate, onda će oni koje od njih na životu ostavite biti trnje u vašim očima i bodljike u vašim bokovima; dosađivat će vam u zemlji u kojoj budete živjeli.“ Kasnije čitamo u Jošui 10, 41:
„I pobi ih Jošua sve od Kadeš Barnee do Gaze i sav kraj Gošen do Gibeona.“
Zemlju je zauzelo Judino pleme, no s vremenom je teritorij potpao pod kontrolu Filistejaca. Iako Stari zavjet bilježi česte sukobe između Izraelaca i Filistejaca, izgleda da je Gaza bio jedini teritorij koji je ostao pod kontrolom Filistejaca.
2. Bog je Filistejce u Gazi kaznio po Samsonu.
Knjiga o Sucima sadrži priču o snažnom ratniku Samsonu, izraelskom sucu kojeg je Bog obdario velikom snagom. No zbog toga što je imao problema sa ženama, neprestano je upadao u probleme.
Sucima 16 započinje s pripovijedanjem priče o tome kako je čovjek koji je nedavno postao udovac, Samson, otišao u Gazu i ondje proveo noć s prostitutkom. Njegovi neprijatelji, Filistejci, čuli su da je ondje prenoćio te su čekali cijelu noć kako bi ga napali i ubili, no uspio je pobjeći. (Sucima 16, 1-3)
Kasnije čitamo o tome kako se zaljubio i kako ga je izdala prekrasna Delila, kojoj je izdao da tajna njegove nadljudske snage leži u njegovoj kosi. Biblija govori da je, nakon što je zaspao, Delila odrezala njegovu kosu nakon čega se dogodilo sljedeće: „Filistejci ga uhvatiše, iskopaše mu oči i odvedoše ga u Gazu. Okovaše ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici.“ (Suci 16, 21)
No dok je bio u tamnici, njegova je kosa ponovno počela rasti i njegova se snaga vratila. Nedugo nakon toga, osvetio se Filistejcima ondje u Gazi, u hramu Dagona. Ondje su ga stavili naočigled svima, kao ratni plijen, nakon čega je on zatražio da ga stave uz stup, kao potporu. Biblija nas uči da se nakon toga dogodilo sljedeće: „I Samson napipa dva srednja stupa na kojima počivaše zdanje, oprije se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi, i viknu: “Neka poginem s Filistejcima!” Nato uprije iz sve snage i sruši zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Više ih ubi umirući nego što ih pobi za života.“ (Suci 16, 29-30)
Ova nam priča pokazuje Božju silu i to kako Bog može upotrijebiti čak i one ljude koji su jako sagriješili, za svoju svrhu i slavu. Filistejci su bili dugogodišnji neprijatelji Židova, a Bog je upotrijebio Samsona kako bi ih kaznio.
3. Biblija je prorokovala patnju i uništenja u Gazi.
Zbog neopisivo odvratnog grijeha Filistejaca, četiri Božja proroka, Jeremija, Amos, Sefanija i Zaharija, prorokovali su o uništenju Gaze. Jeremija je prorokovao o velikoj nevolji za Filistejce.
„…zbog dana što osvanu da Filistejce istrijebi, da zatre Tiru i Sidonu sve do posljednjeg pomagača. Jer Jahve istrebljuje Filistejce, i sav ostatak otočja kaftorskog. Gazi će biti obrijana glava, razoren Aškelon. A ti, Ašdode, ostatak Anakovaca, dokle će te tuga razdirati?“ (Jeremija 47, 4-5)
U knjizi proroka Amosa, Bog je prorokovao da će Gaza, zajedno s drugim susjedima Izraela, proći kroz veliku kaznu.
„Ovako govori Jahve: “Za tri zločina Gaze, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer odvedoše sve u izgnanstvo i Edomu predadoše, pustit ću oganj na zidine Gaze da dvorce joj sažeže.“ (Amos 1, 6-7)
U knjizi proroka Sefanije, prorok je pozvao na pokajanje Jude, nakon čega je opisao sudbinu koja će pogoditi njezine buntovne i grješne susjede. Kao što je prorokovao: „Da, Gaza će postati pustinja, Aškelon pustoš. Ašdod u puklo podne bit će izgnan, Ekron iz temelja iščupan.“ (Sefanija 2, 4) U Zahariji 9, 5 Gospodinov prorok ponovio je istu sudbinu koja će pogoditi zemlju, proglasivši sljedeće: „Vidjet će to Aškelon i prestrašiti se, a Gaza sva će uzdrhtati, i Ekron, jer ga nada prevari: nestat će kralja iz Gaze, Aškelon će pust ostati…“
Prema ovim prorocima budućnost Gaze bila je sumorna.
4. Postoji biblijska lekcija koju možemo naučiti iz činjenice da je Gaza imala mnoge vladare.
Nakon što ih je izveo iz Egipta, Bog je zapovjedio Izraelcima neka u potpunosti zauzmu Obećanu zemlju. Rekao je svome narodu neka odande protjera stanovništvo, neka unište njihove lažne idole i hramove, neka zauzmu teritorij i neka među plemenima raspodijele ratni plijen. (Brojevi 33, 50-54)
Kasnije, na rubu ulaza u Obećanu zemlju, kako je vodstvo s Mojsija prešlo na Jošuu i kako se Jošua pripremao prijeći rijeku Jordan, novi je vođa bio zabrinut. No, Bog ga je uvjerio u uspjeh, kao što čitamo u Jošui 1, 9:
„Odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.“
Tako je Jošua započeo svoje osvajanje. Vodio je izraelska plemena, koja su činila veliku vojsku, u djelomične pobjede protiv Kanaanaca. No Izraelci nisu osvojili cijeli teritorij. Ne znamo točan razlog, no iako im je Bog rekao neka protjeraju stanovništvo i neka zauzmu cijeli teritorij, u Jošui 11, 22 čitamo o tome da su Anakovci ostali u Gazi, Gatu i Ašdodu. Anakovci su bili divovi, ljudi skloni ratovanju, narod koji je kasnije predstavljao ogromnu prijetnju Izraelu. Golijat, kojeg je s vremenom ubio David, o čemu čitamo u 1. Samuelovoj 17, 50, bio je Anakovac, potomak iz Gata, blizu Gaze.
Ne znamo zašto Izraelci nisu potjerali Anakovce iz Gaze i sa drugih područja u Obećanoj zemlji. Jer, Bog je Izraelcima jasno rekao, kao što čitamo u Brojevima 33, 56 da ako ih Izraelci ne protjeraju, ”ja ću učiniti s njima ono što planiram za njih”.
Tijekom godina, iako su Izraelci održali kontrolu nad većinom okruženja, Božje su se riječi obistinile. Filistejci su ostali trn u peti Izraelaca. Ponekad je Gaza bila pod kontrolom drugih naroda, a ponekad pod kontrolom Izraelaca.
U novije vrijeme, vidimo da se događa isto. U 20. stoljeću Gaza je u različitim razdobljima bila pod kontrolom Britanije, nakon toga Egipta, Palestine, pa Izraela i nakon toga ponovno Palestine. Trenutne borbe, koje se ondje odvijaju, još su jedan primjer toga kako maleno područje možda ne izgleda odmah kao problematično, ali može ostati ”trn”, sa smrtonosnim posljedicama.
5. Za Gazu se smatra da je to mjesto na kojem su se prvi ne-Židovi obratili na kršćanstvo.
U knjizi Djela apostolskih, vidimo da se Evanđelje u početku proširilo samo Židovima. Apostoli su propovijedali u hramovima i nadahnuti silom Duha Svetoga, obratili su mnoge na kršćanstvo, odnosno na Put, kako se kršćanstvo isprva nazivalo. No kasnije, nakon kamenovanja Stjepana koji je postao prvi kršćanski mučenik, vjernici su se razišli na mnoge strane. Čak i prije Petrove vizije o poganima i Židovima i prije Savlovog obraćenja, koje je doživio na cesti prema Damasku, apostol Filip djelovao je i propovijedao u Samariji.
Biblija nas uči da ga je tada posjetio anđeo koji mu je rekao: „Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.“ (Djela 8, 26) Filip je poslušao i uskoro se susreo s etiopskim eunuhom, koji je željno želio čuti Evanđelje. Filip mu je udovoljio, nakon čega se čovjek obratio na kršćanstvo. Nakon toga, nakon što su se približili nekoj vodi, koja s nalazila između Jeruzalema i Gaze, Etiopljanin se želio krstiti. Čitamo sljedeće: „Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti.“ (Djela 8, 38)
Ovdje, na cesti prema Gazi, dogodilo se to da se prvi poganin ili barem čovjek koji nije bio Židov, obratio na kršćanstvo, što je trenutak od velike važnosti za ranu crkvu i jako važan trenutak za sve u Božjem Kraljevstvu. Iako učenjaci raspravljaju o tome je li prvi obraćeni poganin bio Etiopljanin ili Kornelije, obraćenje rimskog satnika zabilježeno je u Djelima 10, ovo je svejedno bio veliki trenutak za kršćanstvo.
Na vrhuncu svega, odmah nakon obraćenja eunuha, Biblija nas uči sljedeće: „A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom.“ (Djela 8, 39) Ne znamo je li ovdje Duh doslovno ugrabio Filipa ili je ovo u prenesenom značenju. Originalna grčka riječ koja se ovdje koristi je ” harpazō”, koja se prevodi kao uhvatiti, ukrasti, odnijeti ili oteti. Ipak, ono što je vrijedno za primijetiti i napomenuti jest da se sve ovo dogodilo blizu Gaze. Gaza, s obzirom na to da se radi o lučkom, sredozemnom gradu, bilo bi idealno mjesto za dolazak kršćanstva.
Jasno je da Gaza ima ogromnu biblijsku važnost. Njezina duga povijest, blizina Jeruzalemu, povijesne i proročke važnosti, stavljaju Gazu na mjesto velike važnosti, kako za Židove tako i za kršćane. Dok se sukobi oko ovog komada zemlje nastavljaju, neka svatko od nas ostane u molitvama za narode koji ondje žive i za živote nevinih, na koje utječu ratna zbivanja.
Autorica: Jessica Brodie; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
