Maskirani čovjek je s pištoljem u ruci oteo svećeniku kovertu s novcem. Kada je pročitao ime i adresu na njoj, zaplakao je na sav glas.
Jedan izuzetno požrtvovan svećenik brinuo je o svojim župljanima kako god je znao i umio. Sređujući ljetopis crkve, sjetio se jedne svoje stare župljanke koja se nedavno razboljela.
Živjela je sama, nije imala nikakvih prihoda, niti bilo koga tko bi o njoj brinuo. Svećenik je odlučio da se obrati Centru za socijalni rad, a kao “prvu pomoć”, odlučio joj je poslati nešto novca, koliko ima i može.
Odložio je rukopis na kojem je radio i počeo skupljati novac. Priložio je sve što je imao i još nešto što je ostavio za izvanredne troškove. I tako, što kažu ljudi, zrno po zrno – pogača.
Novac je stavio u omotnicu, napisao njezino ime i stavio na stol. Namjeravao je sutra poslije službe zamoliti nekog od župljana da starici odnese novac, a on bi preksutra otišao u posjet.
Kad je to sve učinio, nastavio je prekinuti posao. U tom trenutku netko je pokucao na vrata. Tko li je sada u ovo kasno doba? – zapitao se svećenik.
Daj sve pare što imaš!
I ne sluteći što ga čeka, prišao je vratima i otvorio ih. Ugledao je maskiranog čovjeka s pištoljem u ruci. Uperivši pištolj u svećenika hladno mu se obratio: Daj sve pare što imaš!
Svećenik nije imao kud, morao je lopovu predati novac koji je imao. Uzeo je omotnicu pripremljen za staru gospođu i s tugom u srcu, predao ga lopovu.
Lopov je prevrtao po uredu i kad nije našao ništa vrijedno, otišao je, ne ozlijedivši svećenika. Došavši u svoje sklonište, lopov je pogledao omotnicu. Kad je pročitao kome je bio namijenjen, zastao je kao gromom pogođen. Nešto ga je steglo u grlu. Imao je dojam da će se ugušiti.
Na koverti je pisalo ime njegove majke
Od bola se savio do zemlje i počeo grčevito plakati. Na koverti je pisalo ime njegove majke. Njoj je novac bio namijenjen. Probudila se njegova uspavana savjest.
Pomislio je i zavapio: “Svećenik brine o mojoj majci i šalje joj novac. A ja moju staricu majku godinama nisam obišao, niti pitao kako je i ima li od čega živjeti. Čak i kradem novac koji je njoj namijenjen. Kakav sam ja to čovjek? U što sam se to pretvorio? ”
Obrisao je suze i otišao ponovno kod svećenika. Ušao je, kleknuo i zamolio za oprost. Svećenik ga je ispovjedio i blagoslovio.
Lopov je potom otišao kod majke, odnijevši joj omotnicu i pozdrav od svećenika. Te noći se u njemu nešto prelomilo. Odlučio je prekinuti s dotadašnjim životom. Počeo je živjeti s majkom. Nikad više nije krao, nego je našao posao i brinuo o majci.
Pouka: Ljubav ima toliku snagu da može činiti čuda i preporoditi ljude!
