Što je milost?
Stara izreka da je milost “Božje bogatstvo na Kristov račun” je zasigurno točna, ali ide mnogo dublje od toga. To je Božja nemjerljiva i nezaslužena naklonost prema nama u pružanju dara milosti. Na sreću, nije nikad ovisila ni od jednog našeg dijela (Ef 2, 8-9). Zato je milost tako čudesna. Apostol Pavao je napisao, “Ja nesretni čovjek! Tko će me izbaviti od tijela smrti ove? “(Rim 7,24) ali nije ostao zadugo ovdje; završio je pišući, “Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu! Tako dakle ja sam umom služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha. “(Rim 7,25). Milost je nešto što dobivamo, a nismo zaslužili, jer “Krist, kad smo još bili slabi, umrije u pravo vrijeme za bezbožnike.” (Rim 5, 6), i zato “Bog pokazuje svoju ljubav k nama, što Krist, kad smo bili još grješnici, umrije za nas. “(Rim 5, 8). Čudesno, jer “kad smo se pomirili s Bogom smrću Sina njegova, dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se većma kao pomireni spasiti u životu njegovu.” (Rim 5,10). Umrijeti za neprijatelja je u potpunosti djelo milosti, jer neprijatelj to nije zaslužio.
Milost plus što?
Osoba je spašena kada se pokaje za svoje grijehe, što znači da se okreće od njih i ostavlja ih, a to često znači ostaviti naše prijatelje s kojima smo se nekada družili. Ne, mi ih ne izbacujemo u potpunosti iz naših života, ali ne idemo gdje smo prije sa njima išli. Okrenuli smo se od toga ka Kristu i stavili svoje povjerenje u Njega, jer, “kaže Pismo: “Svaki, koji vjeruje u njega, neće se postidjeti. ” (Rim 10,11) i apostol Petar, citirajući Izaiju 28,16, je napisao “Zato stoji u Pismu: “Evo stavljam na Sionu kamen ugaoni, izabrani, dragocjeni, i tko vjeruje u njega, neće se posramiti.” (1. Pt. 2,6). Nema srama za one koji su u Kristu i koji željno iščekuju Njegov dolazak, ali za one koji su ga proboli i koji su ga odbacili, kada ga vide, oni “koji ga probodoše, naricat će nad njim” (Otk. 1,7c) zato što znaju da sud dolazi (Otk 20,12-15). Poanta je da je ako dodamo samo jednu kap dijela milosti, onda to više nije milost, nego djela, a ako su djela, onda to više nije spasonosna milost. To je kao jednadžba; milost + djela = vječni život, ali milost + djela = ništa! Ipak, osoba koja je spašena će činiti djela, ali zato što su spašeni će ih činiti. Djela se ne čine da bi se njima spasili, već smo za ZA njih spašeni. (Ef 2,10)
Što dalje?
Jednom kada je osoba povjerovala u Krista i primila besplatan dar milosti, zašto ne bi govorila drugima o tome? Posljednje što sam čuo je da oko 75% ljudi koji ne idu u crkvu, nikada nisu bili pozvani da idu u crkvu. To je naša greška. Češće živimo u grijehu “velikog propuštanja”, nego u poslušnosti “velikog poslanja” (Mt 28,19-20) i zato “tko zna dobro činiti i ne čini grijeh mu je.” (Jak 4,17) i ako je to ” dobro činiti “dijeliti evanđelje. Što se čini s milošću Božjom? Daješ je. Dijeliš je s drugima! Izvor Božje milosti je beskonačan. Jakov i apostol Petar su obojica napisali “Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost.” (1. Pt 5: 5; Jak 4,6). Moramo se sjetiti vremena kada smo “bili mrtvi zbog prestupaka i grijeha svojih” (Ef 2,1) i jedino smo zaslužili gnjev Božji i kao što je Pavao, “sluga po daru milosti Božje”, mi smo sluge evanđelja Isusa Krista kojima je rečeno da idu u svijet, ne zaboravljajući da idu do susjednih vrata.
Milost i Istina
Isus je došao na svijet pun milosti i istine (Iv 1,14) i Bog traži one koji će ga štovati u duhu i istini (Iv 4,24), tako da je istina veoma važna Bogu i ustvari, Isus je utjelovljenje istine, govoreći : “Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu, osim po meni.” (Iv 14, 6). Ako imaš svu istinu i nimalo milosti, možeš se naći u legalizmu. Ako imate svu milost i nimalo istine, tada imate dozvolu za grijeh. Potrebna nam je i milost i istina, i dijeliti milost Božju znači prvo govoriti ljudima o gnjevu Božjemu. Radosna vijest milosti i milosrđa Božjega nije bitna dokle se gnjev Božji ne otkrije grešniku. (Iv 3,36). To je kao kada si kod liječnika u ordinaciji, i recepcionarka ti daje recept prije nego što si vidio liječnika, ili snimke rendgena ili rezultate krvi. Dok liječnik ne izađe i ne kaže ti: “Pogledaj ove snimke i tvoje rezultate krvi … umrijet ćeš ako ne uzmeš ovaj recept koji sam napravio za tebe. “Naravno, požurit ćeš do ljekarne da ga popuniš jer ne želiš umrijeti. I tako je, ukoliko grešnik ne vidi svoje stanje pred svetim Bogom (Otk 21, 8), nikad neće otrčati do križa da bi bili sigurni.
Zaključak
Sve što su farizeji bili je bilo vezano za djela. Imali su na stotine pravila i odredbi i djelovalo je nemoguće da se ikad itko spasi zakonom i djelima, a to je točno, jer djelima se ionako nitko ne može spasiti (Ef 2,8-9). Spašeni smo ZA djela, a ne OD dijela. Tako su farizeji bili kao neki legalisti danas. Čini ovo, i ne smiješ činiti ono. Saduceji su bili upravo suprotno. Nisu vjerovali u slijeđenje mnoštvo zakona, ali sigurno nisu vjerovali ni u anđele, čuda, uskrsnuće mrtvih, tako da je njihova filozofija bila kao da imaju dozvolu za grijeh. Možemo stajati na polovici puta ako razumijemo da smo jedino spašeni milošću što je besplatni Božji dar i ne može se zaraditi. To objašnjava zašto je John Newton napisao o toliko čudesnoj milosti, zato što je ona baš to: čudesna!
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivana Radunović