Da grijeh nikada nije ušao u svijet, život bi bio sasvim drugačiji od ovoga kakav poznajemo sada.
Prilikom stvaranja svijeta, Bog je nakon svakog dana stvaranja izgovarao da je ono što je stvorio dobro (stihovi Postanak 1:4, 10, 12, 18, 21, 25). Svijet je nastao iz Stvoriteljeve ruke u stanju potpune savršenosti – bez traga zla u njemu.
Adam i Eva nisu znali za patnju, bol, bolesti, ratove ili smrt. Živjeli su u savršenom miru i skladu s Bogom, međusobno, s prirodom i svim stvorenjima.
Ali, pobunili su protiv Boga, jer On im je dao slobodnu volju.
“Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.” (Postanak 3:6)
Sotona je nagovorio Evu da zagrize, a ona je potom plod ponudila Adamu. Postojala je kazna za njih troje, a time i za nas. Bog se prvo pozabavio Sotonom, a Eva je bila sljedeća. Ne samo da je sagriješila, nego je i navodila na grijeh. Zemlja je bila prokleta jer je Adam poslušao Evu (Postanak 3:17).
Posljedice grijeha Adama i Eve i danas se osjećaju
Grijeh – poput smrtonosnog raka – napao je cijelo stvorenje i sve se u našem svijetu promijenilo. Smrt je postala sudbina ljudskog roda; zlo je zahvatilo ljudsko društvo; čak su i naša srca postala okorjela i buntovna prema Bogu. Biblija kaže: “… kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt …” (Rimljanima 5:12)
Međutim, najvažnija istina koju vam mogu reći jest da je grijeh pobijeđen! Svojom smrću i uskrsnućem, Isus Krist je pobijedio smrt, pakao i zlo – i jednog će dana Njegova pobjeda biti potpuna.
“On koji je slika Boga nevidljivoga” (Kološanima 1:15), također je savršeni čovjek koji je Adamovoj djeci vratio sličnost s Bogom koja je već prvim grijehom izobličena. Utjelovljenjem se, naime, Sin Božji na neki način sjedino sa svakim čovjekom. Rođen od Marije Djevice, postao je uistinu jedan od nas, u svemu nam sličan osim u grijehu. On, otkupitelj čovjeka!
Mi smo zaslužili da nas se prikuje da umremo na križu zato što smo živjeli grješnim životima. Međutim, Krist je uzeo kaznu na sebe umjesto nas.
“Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom.” (2. Korinćanima 5:21)
Jednog dana …
“I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: “Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.” (Otkrivenje 21:1-4)
Kršćani su ljudi koji su ispunjeni nadom. Znaju da je ovaj život prolazan i da nakon njega dolazi vječnost s Kristom. Vjerujete li u ovo?
