Koje lekcije možemo primijeniti kako bi naš molitveni život bio bolji i kvalitetniji? Autor članka nam iznosi nekoliko savjeta!
Ako biste morali odabrati pet pridjeva kojima biste opisali Boga, bi li ”svet” bio na vašem popisu? Vjerujem da bi. Pravedan bi isto sigurno bio. Bez sumnje bi bili i milosrdan i pun ljubavi. No što je s ovim božanskim pridjevom: sretan? Bi li on bio na vašem popisu?
Ovo možda može zvučati čudno, ali Bog je sretan. Sretniji od najsretnijeg čovjeka kojeg ste vidjeli. Čak i prije nastanka vremena Bog je bio sretan; neograničeno sretan unutar svog Trojedinog bića. Od vječnosti, Otac, Sin i Duh Sveti, jedan Bog u tri osobe, uživali su u dijeljenju radosti božanstva jedan s drugim.
Zašto je Trojedini Bog stvorio svemir? Je li Mu trebalo nešto što bi Ga upotpunilo? Ne. Stvaranje je bio iskaz izlijevanja radosti, ne punjenje njome nego izlijevanje. U ekstravagantnoj velikodušnosti, osobe Trojstva odlučile su podijeliti svoju bezgraničnu radost kroz stvaranje. Stvoreni ste kako biste bili sretni i to sretni u Bogu.
Sve ovo povezano je s vašim molitvenim životom.
Kada je Keller otkrio molitvu
Malo tko me naučio više o molitvi od Tima Kellera. On sam podučavao je o toj temi elokventno desetljećima prije nego što je on sam zaista naučio moliti, prema njegovoj procjeni. U velikom razgovoru s njime, koji je nastao malo prije njegove smrti, postavili su mu pitanje: „Kada pogledate unatrag, postoji li nešto za što želite da ste učinili drugačije tijekom vaše službe?“
„Apsolutno“, odgovorio je Keller. „Trebao sam više moliti.“
Na mnoštvo načina, Kellerova Molitva: Iskusiti strahopoštovanje i bliskost s Bogom bilježi iskustveno ono što je on potvrdio u teološkom smislu. Ono što se dogodilo vrijedno je citiranja u punini:
„U drugoj polovici svog života kao odraslog čovjeka, otkrio sam molitvu. Morao sam.
U jesen 1999. naučavao sam biblijski tečaj o Psalmima. Uvidio sam da sam jedva zagrebao površinu u vezi onoga što je Biblija zapovijedala i obećala u pogledu molitve. Nakon toga su došli mračni tjedni u New Yorku nakon 9/11, kada je naš cijeli grad potonuo u određenu vrstu zajedničke kliničke depresije, čak i u vrijeme oporavka. Za moju obitelj ova se sjena povećavala, kada se moja supruga počela boriti s Crohnovom bolešću. U konačnici i meni je dijagnosticiran rak štitnjače.
U jednome trenutku tijekom svega ovoga, moja žena me poticala da učinim nešto s njom, nešto za što nisam uspio prikupiti samodiscipline kako bih to redovito činio. Upitala me želim li moliti s njom svake noći. Svake noći. Upotrijebila je ilustraciju koja je savršeno dobro prikazala njezine osjećaje u vezi toga. Ako se dobro sjećam, rekla je nešto ovakvo:
„Zamisli da ti je dijagnosticirana takva smrtonosna bolest i da ti je liječnik rekao da ćeš umrijeti unutar nekoliko sati, osim ako ne uzmeš točno određeni lijek; tabletu koju trebaš popiti svake večeri prije odlaska na spavanje. Bi li to zaboravio? Bi li ovo preskočio poneku večer? Ne bi, za tebe bi bilo ključno ne zaboraviti popiti tabletu. Ako se ne budemo molili zajedno Bogu, nećemo preživjeti ovo s čime se suočavamo. Ja zasigurno neću. Moramo moliti; ne smijemo ovo olako shvatiti.“
Oboje smo ovo shvatili ozbiljno. Uvidjeli smo ozbiljnost problema i priznali smo da je sve ono što je uistinu bila nužnost oko koje se ne može pregovarati, bilo nešto što smo mogli učiniti.“
Tim i Kathy redovito su se molili svake noći više od dvadeset godina; sve do završetka Timovog života. No nije ga promijenila samo ova noćna disciplina molitve. Isto je tako počeo čitati i proučavati Bibliju, tražeći pomoć:
„Kathyin poticajni izazov, kao i moje rastuće uvjerenje u to da jednostavno ne razumijem molitvu, naveli su me na potragu. Želio sam daleko bolji osobni molitveni život. Počeo sam čitati i eksperimentirati u molitvama. Kako sam istraživao, tako sam ubrzo shvatio da nisam sam.“
Rasplet: njegova je potraga u konačnici dovela ga je do snažnijeg uključivanja i svježeg uvažavanja vlastitog teološkog naslijeđa. Od Augustina iz 5. stoljeća pa sve do Martyna Lloyd-Jonesa u 20., Keller je ponovno i ponovno shvatio kako ne mora birati između snažne teologije i živopisnog iskustva. Njegova vlastita tradicija sadržavala je oboje. „Nisam bio pozvan na ostavljanje svoje teologije i na traženje nekog boljeg iskustva. Umjesto toga, namjeravao sam zamoliti Duha Svetoga neka mi pomogne kako bih mogao iskusiti Njegovu teologiju.”
Keller je obogatio moje vlastito iskustvo s Bogom, tako što mi je pomogao u meditiranju nad Njegovom Riječju, u obožavanju Boga i poduzimanju koraka prema božanskoj radosti.
1. Meditirajte o svom načinu uživanja
Možete li se povezati s nepovezanošću koja postoji između teologije i iskustva? Ja zasigurno mogu. Bog je najslavnija i osoba koja pruža najviše zadovoljstva u svemiru; znam ovo, ovo propovijedam i pišem članke o ovome, no ipak ispred ljepote Njegovog veličanstva moje srce ponekad može djelovati kao blok leda. Razlog je često vrlo jednostavan: nisam dovoljno usporio kako bih zaista ugrijao svoje srce, kako bi ga otopio ispred plamena Božje Riječi. Samo sam na brzinu bacio pogled na stihove i nastavio sam sa svojim danom.
To ne funkcionira. Trebamo usporiti i razmišljati o riječima koje znače život. Biblijska meditacija je glazba molitve i uključuje vrstu plesa koji ide u dva smjera: prvo, Keller tvrdi, razmišljamo o istini, razmišljamo o njoj sve dok zamisli istine ne postanu velike, slatke, dok nas ne pokrenu i ne počnu utjecati na nas; sve dok stvarnost Boga ne postane stvarnost naših srdaca.
To ne znači da trčimo za iskustvima; to znači traženje živoga Boga. Iznad svega, molitva nije samo način kako možemo dobiti stvari od Boga, nego način kako dobiti više Boga. Ovo je zapanjujuće. Usprkos našem rastresenom, živčanom, lutajućem prkosu, On nas poziva na unutrašnje i, ono što je čudo nad čudima, ondje nam nudi samoga sebe. To je upravo ono što nam je potrebno, budući da su srca, koja su stvorena za intimnost, stvorena kako bi bila ponesena u život Trojstva. (Ivan 17, 21; 2. Petrova 1,4; 1. Ivanova 1,3). Kao što Keller objašnjava: ”Možemo vidjeti zašto bi nas Trojedini Bog pozvao na razgovor s Njime, na upoznavanje i povezivanje s Njime. To je zato što želi s nama podijeliti svoju radost. Molitva je naš način kako možemo ući u radost samoga Boga”.
2. Prisjetite se zašto vas On sluša
Još jedan ključ za otkrivanje radosti u molitvi leži u divljenju učenju o posvojenju: veličanstvenoj istini o tome da Bog ne samo da oslobađa vjernike od krivnje u nebeskoj sudnici, nego nas isto tako i prihvaća, takoreći u svoju dnevnu sobu.
Razmišljanje o ovoj obiteljskoj povezanosti i intimnosti, koju ona osigurava, ima neusporedivu moć njegovanja radosti u pospanim srcima. Svećenik iz sedamnaestog stoljeća Thomas Goodwin jednom je ispričao kako je vidio čovjeka i njegovog malog sina kako hodaju. Otac je odjednom stao, podigao svog dječaka i rekao: “Volim te”. Dječak je zagrlio tatu i rekao: “I ja tebe volim”. Tada ga je otac spustio i nastavili su hodati. Slijedi pitanje: je li dijete bilo više dijete u pravnom smislu kada je bilo u očevim rukama nego kad je bilo na ulici? Naravno da ne. Ali kroz zagrljaj, doživio je svoje sinovstvo na živopisan način. To je ono što nam molitva nudi. Najobičniji vjernik na svijetu ima pristup ”najintimnijoj i najneraskidivijoj vezi” s Gospodarom svijeta. Zamislite samo, kaže Keller, što je potrebno za posjet predsjedniku bilo koje države na svijetu. Samo oni koji zaslužuju njegovo vrijeme i pažnju mogu dobiti audijenciju s njime. Morate imati vjerodajnice, postignuća i biti u određenoj sferi utjecaja osim, naravno, ako niste jedno od njegove djece. Taj detalj mijenja sve. Isto tako, u molitvi se iskustveno, ne samo teološki, oslanjamo u Očev zagrljaj pun ljubavi. Ili kako je to Keller rekao u propovijedi, u jednoj od najljepših slika koje sam ikada zamislio: ”Jedina osoba koja se usuđuje probuditi kralja u 3:00 ujutro zbog čaše vode je dijete. Mi imamo takvu vrstu pristupa Bogu”.
3. Započnite svoje molitve s obožavanjem
Stranice Biblije pune su poziva na hrabar pristup našem Ocu i na polaganje naši zahtjeva ispred Njega. (Matej 7,7-8; Filipljanima 4,6; Hebrejima 4,16; Jakovljeva 4,2) No, opasnost se javlja kada obožavanje postane puka naknadna misao; koja otkriva više o našim srcima, koja su zaokupljena samima sobom nego što vjerojatno želimo priznati. Razmišljajući o prispodobi o izgubljenim sinovima (Luka 15,11-32), Keller upozorava na “duh starijeg brata”, koji nam oduzima sposobnost uživanja u sigurnosti očinske ljubavi. Kako možemo otkriti prijeti li nam ova opasnost?
”Možda je najjasniji simptom ovog nedostatka sigurnosti suhoparan molitveni život. Iako starija braća mogu biti marljiva u molitvi, nema čudesa, strahopoštovanja, prisnosti ili užitka u njihovim razgovorima s Bogom. Starija braća mogu biti disciplinirana u pridržavanju vremena za molitvu, ali njihove su molitve gotovo u potpunosti prožete izgovaranjem potreba i molbi, a ne spontanim, radosnim slavljenjem”. (Razmetni Bog, 72–73) Iako nam je neugodno priznati, teške stvari u životu daleko nas snažnije potaknu na molitve, nego što nas dobre stvari potiču na slavljenje. Jedan od najpraktičnijih “sljedećih koraka” za molitveni život je jednostavno ovo: provedite neko vrijeme, bez žurbe, uživajući u tome tko je Bog. Ako tako započnete, razmatrajući tko je Bog, razmišljajući o Božjoj slavi, slaveći Ga zbog Njegovih obećanja, tada će vaše srce biti spremno iznijeti zahtjeve ispred Njegovog prijestolja.
4. Molite se da dobijete više Boga
Bog nikada ne obećava da će vjernicima dati sve dobre stvari, prema našim uvjetima. Ono što Bog obećava jest da će sve upotrijebiti, čak i loše stvari, za naše konačno dobro. (Rimljanima 8,28) Kada ne dobijemo nešto dobro što želimo, možemo se odmoriti u spoznaji da već posjedujemo ono što je najbolje. Imamo Boga. Kao što Keller piše: ”U Bogu imamo izvorište svega što istinski želimo, čak i ako pritok naše radosti presuši”.
Ipak, Bog želi da Ga molimo za različite stvari. Kako bi nas zaštitio od oholosti i samodovoljnosti, rijetko nam daje ono što želimo i za što nismo molili. No ako mole, Otac neće nikakvo dobro uskratiti svojoj djeci. (Matej 7,11) Bog se raduje davati sam sebe nama kroz darove koje nam daje. Keller zaključuje:
”Molitva je način na koji nam Bog daje toliko nezamislivih stvari koje ima za nas. Molitva ulijeva sigurnost u vezi tog da će nam dati mnoge stvari, za kojima zaista žudimo. To je način na koji poznajemo Boga, način na koji se u konačnici odnosimo prema Bogu kao prema Bogu. Molitva je jednostavno ključ svega što trebamo činiti i biti u životu”.
Sposobnost razgovora s Kraljem svemira nije samo čast: to je veličanstveno sjedinjenje dviju različitih istina: strahopoštovanja ispred beskonačnog Stvoritelja i intimnosti s osobnim prijateljem. Budući da smo stvoreni kako bismo spoznali Trojedinog Boga kao veselog, velikodušnog i gostoljubivog Boga, molitva je nešto što je daleko iznad sterilnog koncepta ili zamarajuće dužnosti. Molitva je pozivnica u nezamislivu radost.
Autor: Matt Smethurst; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringod.org; Prevedeno i objavljeno s dopuštenjem portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
