Blagdani su vrijeme kada se svih 20-ak članova obitelji Hoblaj nađe na jednom mjestu. Za ovaj bračni par djeca su Božji blagoslov.
“To je velika privilegija, jednostavno kako djeca rastu oni nam postaju prijatelji za cijeli život i jednostavno se lijepo osjećamo u velikoj obitelji”, ističe otac Vladimir Hoblaj.
Posebnost obitelji jest to što ih je spojila sudbina. Marina i Vladimir nisu imali biološke potomke već su odlučili posvajati djecu koja su im postala smisao života.
“Nas je kao djece bilo puno i tata je rano stradao i ja sam uglavnom živjela ili kod kume ili kod tete, više kod drugih nego doma i mislim da je to razlog zašto razumijem tu djecu”, kazala je majka Marina Hoblaj.
Imaju šestero posvojene djece te brojne unuke. Uz posvajanje, Hoblaji se aktivno zalažu i za udomljavanje.
Iako se većina bračnih parova odluči prigrliti tuđe dijete tek kao posljednju mogućnost ostvarenja roditeljstva, motivi Marine i Vladimira Hoblaja od početka su bili donekle drugačiji – oni su u najvećoj mjeri plod preispitivanja smisla života na koje su prije tridesetak godina odgovore pronašli u djelu i osobi Isusa Krista.
“Sve što danas imamo i živimo razumijemo kao Božji dar, zbog čega nam je i prirodnu želju da u svojoj djeci vidimo odraze sebe samih na neki način nadvladala radost i povlastica da možemo biti roditelji djeci koja nas trebaju i koja bi teško ostvarila sretan život bez obitelji”, objasnio je gospodin Vladimir prilikom jednog intervjua.
Na formalno udomiteljstvo odlučili su se kada su zatvorili obiteljsko poduzeće te su, ohrabreni prekrasnim napretkom djece koja su u njihovu obitelj ulazila s manjim ili većim zdravstvenim poteškoćama, dobili dodatni motiv da svoje materijalne i obiteljske resurse usmjere na skrb o djeci kojoj je to potrebno.
