Evanđelje dana za nedjelju, 7. siječnja 2024. godine: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina. (Luka 3, 15-16.21-22)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.« Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina! (Luka 3, 15-16.21-22)
Evanđelje dana – komentar
Ljudi su poznavali Božja obećanja i proročanstva Svetog pisma, i neprestano su čekali, tražili, nadali se i molili da dođe Mesija, da sjedne na Davidovo prijestolje i podredi narode svijeta Izraelskom kraljevstvu. Brojni su proroci dolazili i odlazili u novijoj izraelskoj povijesti – neki su čak bili hvaljeni kao Mesija – ali nijedan nije bio On.
Onima koji su se pitali je li on Mesija, Ivan je objasnio da on nije Krist. Iako je Ivan krstio vodom, to ne dokazuje da je on Krist. Mnogi učitelji tog vremena krstili su ljude vodom, a većina Židova prakticirala je ritualnu mikvu – obred čišćenja koji je bio sličan Ivanovom krštenju. Kao što bi izaslanik trebao učiniti, Ivan upućuje ljude na Onoga moćnijeg koji dolazi za njim. Ivan je samo izaslanik koji ide pred Kraljem, i kao takav, Mesija će u svakom pogledu biti moćniji od Ivana. Ukazuje na svoj ponizan položaj izjavom da nije dostojan odriješiti remenje na obući Mesije.
Ivan nastavlja s izjavom da će Krist, kada dođe, krstiti Duhom Svetim i ognjem. On je jednostavno krstio vodom, dok je krštenje Duhom Svetim trajno, duhovno krštenje. Prvi put se to dogodilo pri rođenju Crkve u Djelima 2 za vrijeme blagdana Pedesetnice. Kada kasniji novozavjetni pisci govore o krštenju u Isusa Krista, misle na to krštenje Duhom. Duhovno krštenje se dogodi kada povjerujemo u Isusa za vječni život.
Prije nego što je uhićen, dok je Ivan još krstio, Isus je također bio kršten. Ostala evanđeoska izvješća govore detaljnije o ovom događaju (usp. Matej 3,13-17; Marko 1, 9-11; Ivan 1, 29-34). Postavlja se ključno pitanje: Zašto se Isus trebao krstiti? Ivanovo krštenje bilo je krštenje pokajanja (usp. 3,3). Bilo je to krštenje za ljude koji su se morali odvratiti od grijeha. Luka to ovdje ne otkriva, ali kasniji novozavjetni pisci objašnjavaju da Isus nikada nije sagriješio (2. Korinćanima 5, 21; Hebrejima 4,15). Isusovo je krštenje otkrilo da On nije bio tamo kako bi podržao pokvareno židovstvo prvog stoljeća, već je, slijedeći Ivanov primjer, vodio ljude iz židovstva u novi način života s Bogom i jednih s drugima.
Bog je uslišio Isusovu molitvu poslavši Duha Svetoga da pomaže Isusa. Luka bilježi da je, kada je Duh došao na Isusa, sišao je u tjelesnom obliku poput goluba. Duh silazi na Isusa prije nego što On započne svoju službu, dajući mu moć za Njegovu službu. Nakon što je Duh došao na Isusa, s neba je došao glas koji je rekao: “Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!” Ovo je glas Boga Oca, i On ukazuje, u prisutnosti svih, da je Isus Njegov Sin i da je Bog ponosan što je Njegov Otac. Ovo je ključni stih za doktrinu o Trojstvu.
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Gospodine, zahvalni smo što si prije više od 2000 godina došao na ovaj svijet i imao kratku, ali predivnu službu. Prije nego si je započeo, kršten si Duhom Svetim i taj isti Duh nam je darovan kada smo se iskreno obratili i krenuli Tvojim putem. Neka nas Tvoj Duh svaki dan ispunjava i ukazuje gdje se trebamo mijenjati nabolje; neka nas upućuje na Tvoju Riječ i oprema za služenje na Tvojoj njivi. Amen!
