Osjećala sam se bespomoćno dok sam iščekivala i promatrala sa svojim prijateljima. Prijateljima koji osjećaju nemilosrdnu, kroničnu bol i koji nemaju kontakt s vanjskim svijetom.
Drugi sa preplavljujućim obiteljskim situacijama zbog kojih su iscrpljeni i očajni, situacijama kojima se ne nazire kraj. Još više onim prijateljima čiji su životi obilježeni razočaranjima, raspršenim snovima i neostvarenim čežnjama koje se samo produbljuju.
Dok promatram i čekam, molim i tugujem, isto se tako pitamo hoće li raj donijeti dodatnu nagradu onima koji ustraju usred patnji. Hoće li biti kakva nadoknada za one koji na gubitak i prazninu reagiraju tako što se oslanjaju na Boga? Hoće li biti kakva nagrada za patnika koji se ugledava na Božje milosrđe kako bi izdržao tjelesnu i emocionalnu bol, koja vrišti noćima?
Nagrade na nebu?
Kada sam prvi put čula za ideju ”nagrada na nebu”, pitala sam se je li ona u suprotnosti s učenjem o milosrđu. No vidjela sam da je Biblija prepuna referenci koje govore o drugačijima nagradama koje će ljudi dobiti na nebu; svaka od tih nagrada u skladu je s Božjim milosrđem koji djeluje unutar nas.
Među različitim nagradama koje Biblija spominje, neke će doći s obzirom na temelj kojeg smo gradili i na temelju djela koja smo činili. (1. Korinćanima 3, 11-15) Neke ćemo dobiti s obzirom na našu ustrajnost u nevoljama, koja stvara neusporedivu slavu za nas u raju. Kao što na 2. Korinćanima 4, 16-17 podsjeća: „Zato ne sustajemo, nego ako se naš vanjski čovjek i raspada, ipak se naš unutrašnji obnavlja iz dana u dan. Jer naša sadašnja i trenutačna lagana nevolja donosi nam izobilnu vječnu slavu, koja sve nadvisuje…“
Pavao se tijekom svojih patnji nije umarao niti je posustajao, jer ga je Bog svakoga dana obnavljao i podsjećao na nadolazeću slavu. Pavao je znao što znači bol: bio je pretučen, kamenovan i bičevan. U određenim trenucima bio je blizu gladovanja, neprestano je nosio terete za crkve. (2. Korinćanima 11, 23-29) No znao je da njegova bol ima svrhu.
Grčka riječ za ”pripremati”, koja se spominje u 2. Korinćanima 4, 17 ili ”katergazomai” znači ”stvarati, postizati ili zadobivati”. Pavao je znao da će njegova nevolja kasnije stvoriti ili dovesti do nečega izvanrednog. Ne samo da patnja razvija ustrajnost i karakter, ne samo da nas uči na to da se trebamo pouzdati u Krista, omogućuje nam da budemo utjeha drugima i da obnavlja našu vjeru ovdje na Zemlji, patnja isto tako dovodi do veće nadolazeće slave.
Svakidašnje predavanje
Ova se nada primjenjuje ne samo na izvanrednu patnju, poput one kroz koju je prolazio Pavao, nego na svaku patnju koju predamo Bogu. Kada se za vrijeme naše boli okrenemo Bogu umjesto svijetu, time Ga blagoslivljamo. Kada povjerujemo u Njegovu dobrotu umjesto iskazivanja sumnje u Njegovu ljubav, time pohranjujemo za nebesku nagradu. To će nas privući bliže Kristu danas i dovest će do veće slave kasnije. Kao što John Piper kaže:
„Sve naše nevolje, svaka od njih, rangirane su od laganih do groznih, bez obzira radi li se o bubuljici koju vidimo na maturalnoj večeri ili o gubitku djeteta. Svaka nevolja, od najmanjeg posrtaja do najvećih užasa ima potencijal doprinositi našoj vječnoj slavi, jer stvar je u ovome: tjeraju li nas te patnje prema Bogu, kao izvoru naše pomoći, našeg blaga i naše radosti“?
Prvi put sam shvatila važnost priznavanja i prinošenja svakog gubitka Gospodinu u razgovoru s Joni Eareckson Tada. Večerale smo i primijetila sam kako nije mogla pojesti svaki zalogaj hrane onako kako je željela, nije mogla staviti kavu na pravu temperaturu. Kad sam to spomenula, Joni je odgovorila na sljedeći način: ”S kvadriplegijom ništa nije baš onako kako ja želim. Ali sve ove male odluke, ove svakodnevne stvari kojima se predajem, odluke koje svakodnevno donosim, to će jednog dana zasjati u slavi. Sve će se ovo računati”.
Dok je Joni prošla kroz ogromne patnje, naš me razgovor podsjetio na to da se ona svakodnevno suočava s izborom, baš kao i mi: okrenuti se Bogu i ovisiti o Njemu u gubitku i razočarenju. Od neočekivanog otkaza prije praznika, do nemilosrdne bolesti zbog koje danima možemo biti prikovani za krevet, do godina života s hladnim i emocionalno mrtvim supružnikom, u svim tim kušnjama, dok ih stavljamo ispred Gospodina i tražimo milost kako bismo mogli ustrajati, ne samo da ćemo rasti u našoj vjeri, nego ćemo tako i pohraniti našu buduću nagradu.
VIDI OVO: Zašto Isus kaže “blagoslovljeni su oni koji tuguju”?
Slomljeni gležnjevi do konačnog vapaja
Bog vidi svu našu patnju. Bog se brine nježno za nas za vrijeme patnje. Bog vidi svaku našu besanu noć, svaku neizgovorenu povrjedu, svaku agoniju kroz koju prođemo. Bog nas vidi, poznaje i voli i za svaku našu bol ima svrhu.
Čak i naizgled neopažena patnja, na kraju naših života ima svrhu. Iako ova bol možda neće promijeniti naš karakter ili možda neće biti zemaljski primjer ni za koga, Bog je svjedok. Dob Bog promatra ono što podnosimo, naša će Ga vjera proslaviti i primiti će nagradu. Kako bi rekao John Piper, obraćajući se onima koji pate u svojim posljednjim trenucima:
„Dok ti Bog daje milost da izdržiš do kraja bez proklinjanja, dok se odmaraš u Njemu koliko god možeš, ovih sljedećih dvadeset sati napravit će golemu, dragocjenu razliku u težini slave koju ćeš dobiti na drugoj strani. Ovi sati nisu besmisleni. Oni neće dovesti da ti kao čovjek ovdje zablistaš, jer ćeš otići. Neće više biti karaktera koji će zablistati. No odmah nakon što prijeđeš tu granicu, od sada do vječnosti, Bog će ti na neki način pokazati zašto je tih dvadeset sati bilo ono što je bilo i što su ti sati učinili za tebe. To su dobre vijesti“.
Ovo je izvrsna vijest za sve nas. Svaka naša patnja je važna. Svi naši gubici i čežnje, kad se u njima obratimo Kristu, proizvest će nagradu za nas. Od uganuća gležnja do dijagnoze koja mijenja život, od svakodnevnih žrtvi kvadriplegije do bolnih, posljednjih sati života, ništa od toga neće biti potraćeno.
Tuga pretvorena u radost
Jedna od najvećih radosti koju možemo doživjeti jest radost obnove nakon gubitka. Psalam 126 i Ivanovo evanđelje 16. poglavlje, dva poglavlja u Bibliji koja najčešće koriste riječ radost, govore o obnovi. Psalam 126 kaže: ”Kad je Gospodin obnovio bogatstvo Siona, bili smo poput onih koji sanjaju. Oni koji siju u suzama, žet će s radosnim uzvicima’! (Psalam 126,1;5). Ivan 16 kaže: ”Plakat ćete i naricati, ali tvoja će se tuga pretvoriti u radost. Vaša će radost biti potpuna”. (Ivan 16, 20; 24)
Isus nam govori da je radost pronalaženja izgubljenog novčića veća od radosti koju bismo osjetili ako ga nikada ne bismo izgubili. Radost pronalaženja izgubljene ovce veća je od radosti koju pruža boravak s ovcama u toru. Radost grješnika koji se kaje vodi do veće radosti na nebu među anđelima. (Luka 15,7) Iako nitko ne želi da mu se dogodi gubitak, obnova nam donosi još više radosti. Zbog svega što smo pretrpjeli, svakog gubitka koji smo pretrpjeli, svake neispunjene želje za kojom smo žudjeli, naša će radost biti mnogo dublja nakon što doživimo obnovu i ispunjenje na nebu. Kao što Jonathan Edwards piše:
„Neće biti opreka sreći onih koji imaju niže stupnjeve sreće i slave, to što postoje drugi koji su napredovali u slavi iznad njih. Jer svi će biti savršeno sretni, svi će biti savršeno zadovoljni. Svaka posuda koja se baci u ovaj ocean sreće bit će puna, iako postoje neke posude daleko veće od drugih. Na nebu neće biti zavisti, nego će savršena ljubav vladati cijelim društvom“. (Djela Jonathana Edwardsa, 50,53)
U nebu nitko neće zamjerati zbog nagrada vjernog patnika, jer će svatko biti preplavljen radošću. Svi ćemo biti potpuno zadovoljni, potpuno sretni, potpuno ispunjeni. Neki mogu biti veće posude sreće, mogu sadržavati više nebeskih radosti od drugih. Možda će dodatna nagrada za ustrajanje kroz nevolju donijeti ovu sposobnost za iskustvo više radosti. Ako danas patite, bilo da je razlog nedostatak uspjeha u nečemu ili velika tragedija, nemojte klonuti duhom. U svojoj patnji, dok tražite milosrđe kako biste mogli podnijeti patnju, obratite se Gospodinu Isusu. Vjerujte da vaša borba proizvodi vječnu težinu slave, koja će uvelike nadmašiti vašu sadašnju bol. Neka Bog bude vaše blago, čak i usred vaše nevolje. Dok Mu nastavljate vjerovati do završetka, vaša će nagrada biti obilna.
Autorica: Vaneetha Rendall Risner; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
