Židovski učitelji i vjerski vođe Isusova vremena — pismoznanci i farizeji — pokazivali su mnoge nepoželjne osobine. Glavne među njima bili su ponos i licemjerje.
U Mateju 23,1-12, Isus upozorava svoje sljedbenike da ne oponašaju njihovo prezreno ponašanje, završavajući ovim riječima: “Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.” (Matej 23,11-12).
Prema paradoksalnim načelima Božjeg kraljevstva, najveća osoba je ona koja se spremna spustiti na najniže mjesto i služiti drugima (vidi Matej 20,24-28). Farizeji su pokušali dokazati svoju vrijednost izdižući se iznad svih ostalih. Ali Gospodinove vjerne sluge ne trebaju se uzvisivati. Nemaju što dokazivati. Umjesto toga, oni se ponizuju pred Bogom i ispunjeni su Njegovom milošću, vjerujući da Bog uzdiže ponizne (Jakovljeva 4,6.10).
Živjeti ponizno sa svojim Bogom
Bog zapovijeda svom narodu da “hodi ponizno sa svojim Bogom” (Mihej 6,8; vidi također Izlazak 10,3; Izaija 57,15; Sefanija 2,3; Luka 14,9-11; 1. Petrova 3,8) i “budite potpuno ponizni” (Efežanima 4,2; vidi također Kološanima 3,12; Jakovljeva 3,13). Gospodin izjavljuje: “Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna koji od moje riječi dršće.” ( Izaija 66,2). Blaženstva odjekuju podsjetnicima da Bog uzdiže ponizne (vidi Matej 5,3–12).
Pobožno vodstvo uvijek je obilježeno poniznošću. Petar je poučavao: “Tako i vi, mladići, podložite se starješinama; svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme.” (1. Petrova 5,5-6). Biblija dosljedno karakterizira ljude koji zaslužuju visoke položaje kao one sa stavom skromnog služenja (Izreke 25,6-7; 2. Samuelova 7,8; 1. Kraljevima 14,7; Luka 1,52).
VIDI OVO: 10 znakova poniznih ljudi
Poniznost je povezana sa spasenjem
Jednog su dana učenici upitali Isusa: “Tko je najveći u kraljevstvu nebeskom?” (Matej 18,1). Gospodin odgovori: “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.” (Matej 18,3-4; vidi također Matej 19,14). Poniznost je povezana s pokajanjem i spasenjem (vidi 2. Kraljevima 22,19; 2. Ljetopisa 7,14; 12,6–7; 12; 30,11; 33,12.19; 34,27).
Isus Krist nam je dao vrhunski primjer ponizne, poslušne podložnosti Ocu: “On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom,
Filipljanima 2,10 da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: “Isus Krist jest Gospodin!” – na slavu Boga Oca.” (Filipljanima 2,6–11).
Bog Sin se ponizio i postao čovjekom. Nesebično je služio drugima, naposljetku žrtvujući svoj život za naše spasenje (Matej 20,26-28). I Bog Ga je uzdigao na najviše počasno mjesto.
VIDI OVO: Molitva za poniznost
Bog uzvisuje ponizne
Baš kao što “oholost ide ispred propasti, oholost prije pada” (Izreke 16,18), “poniznost dolazi ispred časti” (Izreke 15,33). Oholi su poniženi, a Bog uzvisuje ponizne.
Prava veličina u Božjim očima je dopustiti sebi da “postajemo sve manji” a Njemu “da postaje “veći i veći” (Ivan 3,30). To znači postati poput Isusa, koji se sagnuo da opere noge učenicima (Ivan 13,4-17).
Bog će nas sigurno poniziti ako se pokušamo uzvisiti kao što su to činili pismoznanci i farizeji. Ali ako se dobrovoljno ponizimo izbjegavajući svjetla pozornosti i služeći drugima, Bog će nas uzvisiti u svoje vrijeme.
Izvor: Gotquestions.org
