Često mislimo da se sami suočavamo s grijehom i posljedicama koje ono donosi. No, slučaj Josipa i Marije će vam otvoriti oči!
Rodoslovlje u Mateju 1,1-17 ukazuje na ispunjenje obećanja Abrahamu i Davidu. Također navodi čitatelja na razmišljanje o problematičnoj reputaciji nekoliko žena u ranijim danima.
U Mateju 1,18-25 vidimo još jedan par uznemiren očitim seksualnim grijehom.
Josipov milosni plan (st. 18-19)
Parovi su se vjenčavali mladi, a ovaj mladi par imao je svoje živote pred sobom. Mladi stolar i njegova mlađa buduća nevjesta.
No tada dolazi krajnji šamar: Josip otkriva da Marija čeka dijete. Nije teško zamisliti razbijene snove, odbojne slike i emocionalni nemir koji je Josip preživio.
Ne samo da je ova kriza značila da je njihovo predstojeće vjenčanje laž, već se i Josip sada suočio sa sramotom sumnje. Očigledan put naprijed bio je spasiti sebi obraz tako što će je javno osramotiti i udaljiti se.
Kad bi mogao biti dovoljno ogorčen i distancirati se, onda bi možda njegova čast mogla biti spašena. Ali Josip nije izabrao očiti put.
Javna sramota za Mariju mogla je značiti nekakvo javno smaknuće kamenovanjem, ali i bez toga javna sramota je previše bolna da bi se opisala u društvu srama i časti.
Josip je odabrao nevjerojatno milostivu opciju: razvest će se od nje, i to će učiniti tiho. Što bi ljudi rekli o njemu? Oblak sumnje će se zadržati, ali Josip je pazio na najbolje interese djevojke za koju je mislio da je sagriješila.
Josipova nesebičnost je vrijedna razmišljanja, ne samo zato što znamo što on nije – već zbog identiteta djeteta u njoj!
Božji veći plan (stihovi 20-21)
Tijekom mučnog nemira Josipovog razmišljanja, uvedene su nove informacije.
Možda se bacakao i okretao po krevetu. Misli, slike, mogućnosti, posljedice. Ali uznemireni mladić mora da je spavao, jer se u snu pojavio anđeo Gospodnji.
Rečeno mu je da se ne boji uzeti Mariju u svoj dom. Rečeno mu je da je dijete u njoj od Duha Svetoga. Rečeno mu je da dječaka nazove Isus. I rečeno mu je zašto.
Isus. Hebrejsko ime Jošua. Ješua na aramejskom. Kako god da ga izgovaramo, bilo je to ime od značaja.
Zapravo, nije bilo neobično. Bilo je mnogo malih Isusa (Jošua) koji su trčali po susjedstvu jer je to bilo jedno od najčešćih imena za dječake u Palestini u to vrijeme.
Ali anđeo nije dao samo izbor imena, dao je i razlog. Ovaj dječak bi opravdao svoje ime – spasio bi ljude od njihovih grijeha.
Predviđen je Božji veliki plan (stihovi 22-23)
Matej dodaje neke teološke komentare radi čitatelja. Vraćajući se na Izaiju 7,14, Matej citira prorokovo iščekivanje djevice koja će roditi posebno dijete s posebnim imenom.
Ahaz je možda bio kralj s raznim problemima, ali Bog nije bio bez dodira sa Svojim narodom koji se borio. Zapravo, neudata žena je uskoro trebala roditi značajnog sina, a značaj je bila Božja prisutnost s ljudima.
Ono što je bilo istinito u Ahazovo vrijeme pokazalo se beskrajno istinitijim još s Marijom. Bila je djevica, neudata, ali trudna.
Ovaj put se nije radilo o redoslijedu predviđanja i zatim ispunjenju uobičajenim sredstvima. Ovoga puta doista je rodila čudo od djeteta, dijete čiji značaj ne može biti veći. Emanuel – Bog s nama!
Dakle, što bi Josip učinio? Čini se očiglednim: poslušao anđela. Ali ne tako brzo. Dakle, imao je insajderske informacije o djetetu u njoj. Dječak Isus je trebao spasiti ljude od njihovih grijeha i On će biti Bog s nama, Emanuel.
Sve vrlo dobro i možda dostojno nekih božićnih pjesama, ali što je s Josipom i Marijom?
Možete zamisliti njegovo razmišljanje. Dva čovjeka dolaze u njegovu stolarsku radionicu i traže ponudu za određeni posao. Josip im kaže cijenu. Izgledaju impresionirano, ali zabrinuto. Josip dodaje komentar o tome kako su mogli vjerovati njegovoj riječi.
Mali dječak Isus utrčava i počinje se igrati s nekim drvenim kockama. Gledaju dijete i šapuću jedno drugom. Josip čuje djelić komentara o anđelu u snu.
Smiju se i dodatno ga pritiskaju kako bi ga uvjerili može li ispuniti svoju ponudu. Josip zna što misle. Odlaze i traže drugog stolara, onog kojem mogu vjerovati.
Stigma grešne reputacije ostala bi godinama. To bi ih moglo koštati na toliko mnogo razina. Kako bi ih on opskrbio? Kako bi se Marija nosila s komentarima bodeža na tržištu? Koliko je prošlo dok dijete nije osjetilo što svi misle?
Nije da nitko nije griješio u Nazaretu, to je bilo previše uobičajeno. Ali kad se par koji se smatra drugačijim pokaže da je isti kao i svi ostali, pa, prema njima se ne postupa isto kao prema svima ostalima.
A što je s obitelji? Što bi rekli? Obitelj, prijatelji, posao i gotovo svaki aspekt života bili bi uprljani reputacijom grešne nevjere.
Josipova neposredna poslušnost (st. 24-25)
Matej nas ne ostavlja sumnje kakav je Josip bio čovjek. Bio je dobar prema Mariji, čak i kad je mislio da je bila nevjerna. I sada se pokazao vjeran Bogu kada su dani pred njim izgledali tako neizvjesni.
Uzeo je Mariju u svoj dom, ponudivši joj tako potrebnu zaštitu i sigurnost. Brzo vjenčanje bilo je najbolje za sve uključene. Nije imao bračno zajedništvo s njom sve dok nije rodila dječaka. I Josip je dječaku dao ime Isus.
Tri puta Matej ukazuje na ime djeteta. Doista, značenje priče o rođenju ovdje je umotano u to ime.
Svi su mislili da vide samo normalan par koji se na brzinu vjenčao iz ‘normalnog’ razloga i kasnije dobio sina s običnim imenom. Ali to ni na koji način nije bilo normalno.
Kako bi se mogli suočiti s neizvjesnostima, znalačkim pogledima, sumnjičavim osmijesima članova obitelji ili još gore, s odbijanjem koje im se može dogoditi?
Mogli bi se suočiti sa stigmom grijeha jer je ovo dijete bio Isus, Onaj koji će spasiti Svoj narod od njihovih grijeha. Ovo dijete je bio Emanuel, Bog s nama.
Autor: Peter Mead; Izvor: Evangelical Focus
