Ako se misli bave Kristom, karakter se preobražava na Božju sliku. Mislima prevladava svijest o Njegovoj dobroti i ljubavi. Time što razmišljamo o Njegovu karakteru, On je zapravo uvijek prisutan u našim mislima. Njegova ljubav nas okružuje.
Ako pokušamo samo na trenutak pogledati Sunce kad se nalazi u zenitu, pa se za trenutak brzo okrenemo u stranu, slika Sunca će se pojaviti na svemu u što god pogledali. Isto se događa kad gledamo na Isusa; sve na što pogledamo odražavat će Njegov lik, lik Sunca pravde.
Ništa drugo ne možemo vidjeti, niti o nečemu drugom govoriti. Njegov je lik utisnut u zjenicu naše duše i vrši svoj utjecaj na svagdašnji naš život, omekšavajući i obuzdavajući našu narav.
Stalnim gledanjem u Njega mi se preobražavamo u Njegov lik. Na sve s kojima dolazimo u dodir zračimo svjetlost Njegove pravde. Naš karakter se mijenja; naši osjećaji, naše misli, naše pobude, sve je ozračeno svjetlošću koja dolazi od Onoga koji nas je tako silno ljubio da je sebe dao za nas. To je prikaz djelovanja oživljavajuće sile u našim mislima i svakodnevnom životu kad u vjeri primimo Krista kao svog osobnog Spasitelja.
Kad prihvatimo riječi Njegovih uputa, i kad nas one potpuno obuzmu, tada je Isus za nas trajno prisutan i upravlja našim mislima, planovima i postupcima. Mi smo potpuno prožeti uputama najvećeg Učitelja kojega je svijet ikada poznavao. Osjećaj ljudske odgovornosti daje pečat našem pogledu na život i svakodnevne dužnosti.
Isus Krist je nama sve — prvi i posljednji, jedini i najveći u svemu. Isus Krist, Njegov Duh i Njegov karakter daju boju svemu; On je osnova i početak, sama bît našeg cjelokupnog bića. Kristove riječi su duh i život. Tada ne možemo staviti sebe u središte svega; ne živimo više mi nego Krist živi u nama, i On je nada slave. Naše “ja” je mrtvo, ali Krist je živi Spasitelj.
