Biblija kao sveta knjiga sadrži Božje zapovijedi i upute za život kršćana. Među tim uputama nalaze se i neka pravila o tome koja jela su dopuštena, a koja zabranjena.
Ova pravila se razlikuju između Starog i Novog zavjeta, te između različitih kršćanskih denominacija.
Stari zavjet
U Starom zavjetu, Bog je dao Mojsiju zakon koji je propisivao koje životinje smiju jesti Izraelci, a koje ne. Osnovno pravilo je bilo da su dopuštene samo životinje koje imaju papke i preživaju, kao što su goveda, ovce, koze i jelenska divljač. Zabranjene su bile životinje koje nemaju papke ili ne preživaju, kao što su svinje, zečevi, konji i psi.
Također su bili zabranjeni plodovi mora koji nemaju peraje i ljuske, kao što su školjke, rakovi, hobotnice i lignje. Ptice grabljivice, poput orlova, sokolova i gavrana, također su bile nedopuštene, kao i gmazovi, kukci i krv. Ova pravila su imala za cilj očuvati zdravlje i čistoću Izraelaca, te ih razlikovati od drugih naroda.
Novi zavjet
U Novom zavjetu, Isus Krist je došao da ispuni Zakon, a ne da ga ukine. On je učio da nije ono što ulazi u usta čovjeka što ga onečišćuje, nego ono što izlazi iz njegovog srca. Također je proglasio svu hranu čistom, jer je Bog stvorio sve dobrim.
VIDI OVO: Što Biblija kaže o jedenju svinjetine?
Apostol Pavao je potvrdio da nema ničega nečistog po sebi, ali da treba paziti da ne uvrijedimo savjest slabije braće koji još drže do starozavjetnih propisa. U tom vremenu se to specifično odnosili na židovske obraćenike.
Apostol Petar je imao viđenje u kojem mu je Bog rekao da ne zove nečistim ono što je Bog očistio, te da može jesti sve životinje koje je vidio na platnu. Ovo je bilo znak da je evanđelje namijenjeno i poganima, koji nisu bili obrezani ni podložni židovskom zakonu.
Razlike među kršćanima
Danas, većina kršćana smatra da su sva jela dopuštena, ako se jedu s zahvalnošću Bogu i umjerenosti. Međutim, neke kršćanske denominacije i dalje poštuju neka ograničenja u prehrani, kao što su pravoslavni, koji poste od mesa i mliječnih proizvoda u određenim razdobljima godine, ili adventisti (subotari), koji se suzdržavaju od svinjetine, alkohola i kofeina.
Ova ograničenja su izraz njihove pobožnosti i poslušnosti Bogu, ali ne utječu na njihovo spasenje. Kršćani trebaju biti slobodni u svojim izborima hrane, ali i poštovati tuđe savjesti i ne suditi jedni druge. Glavna stvar je da jedemo na slavu Božju i da ne zaboravimo da je duhovna hrana važnija od tjelesne.
