Kada smo nedavno bili na odmoru, Bog je poremetio moje planove. Moja obitelj i ja putovali smo stotinama milja kako bismo proveli odmor u jednom hotelu na plaži. Isplanirala sam da ćemo jedan dan provesti u posjeti prijateljima.
Međutim, usred noći, noći prije dana kada sam dogovorila susret, jedno od moje djece se probudilo bolesno. Cijeli sljedeći dan provela sam zaglavljena u hotelu, zureći kroz prozor koji pruža pogled na duge plaže koje se protežu izvan mog dosega.
Život pun ometanja
Moj život je ispunjen ometanjima, neudobnostima, frustracijama i neočekivanim događajima. Stvari se kvare. Događaju se nesreće. Telefon zazvoni baš kada sam legla u krevet. Zbog gužve u prometu često kasnim. Baš kada ne trebamo dodatni trošak, neki uređaj se pokvari. Neočekivane bolesti promijene moje pomno izrađene planove. Mogla bih i dalje nabrajati. I vi biste vjerojatno mogli.
Problem je u tome što se obično s tim ometanjima mojih planova nosim loše. Reagiram frustracijom i ljutnjom. Poput malog djeteta, želim lupati svojim nogama o pod i vikati: „Ovo nije fer!“ Krivim druge što su mi stvorili neudobnosti. Krenem sa sesijama samosažaljevanja.
Premda su ove upadice neočekivane i uhvate me nespremnu, Boga ne uhvate nespremnog. One nisu slučajni, besmisleni događaji. One su zapravo božanski stavljene u moj život s razlogom. Bog koristi ovakve situacije da me sve više mijenja u sliku Krista.
Usporen promet, bolesno dijete ili skupi kućni popravci možda se ne čine toliko važni alati u našem posvećenju, ali oni to jesu. Često zanemarujemo ta ometanja i neudobnosti, te umjesto toga od Boga očekujemo da u našem životu djeluje kroz okolnosti koje donose ogromne životne promjene. No, stvarnost je ta da se neće uvijek događati velike stvari u našem životu koji nas dovode da se pouzdajemo u Boga i budemo mu poslušni na neki intenzivno dubok način. Nećemo biti pozvani da izgradimo arku ili uzmemo naše jedino dijete na planinu Moriju. Umjesto toga, kroz te male frustracije, sitnice u našem životu, dobivamo priliku da se oslanjamo na Boga, slušamo ga i donesemo mu slavu.
Paul Tripp kaže ovako:
Vi i ja ne živimo u nizu velikih, dramatičnih trenutaka. Nismo nošeni od jedne velike odluke do druge velike odluke. Svi mi živimo u beskrajnom nizu malih trenutaka. Život se ne sastoji od deset velikih trenutaka. Sastoji se od deset tisuća malih trenutaka svakodnevnog života. Predmeti borbe su ti koji proizlaze iz tih malih trenutaka koji otkrivaju što se zapravo događa u našim srcima. (Whiter Than Snow, 21)
Ometanja kao dar milosti
Ovih deset tisuća malih trenutaka mogu doći u obliku toga da nas djeca traže da se igramo s njima kada radimo nešto drugo. To su trenuci kada zaglavimo iza školskog autobusa, a već kasnimo na sastanak, ili kada nam se probuši guma na putu za posao. To su svi oni trenuci tijekom dana kada sve ne ide onako kako smo zamislili, kada se naši planovi izjalove i naš život nešto poremeti.
U ovim trenucima kada problemi postanu stvarnost, naša je vjera stavljena na kušnju, a mi gledamo ispod sebe da bismo vidjeli stojimo li na stijeni ili pijesku. Vjerujemo li uistinu da Bog ima pod kontrolom svaki detalj našeg života? Vjerujemo li doista da je njegova milost dovoljna da nas provede kroz dan? Vjerujemo li uistinu da je Kristovo evanđelje dovoljno moćno, ne samo da spasi našu vječnost, već da nas drži i jača usred života koji se poremeti? Vjerujemo li stvarno da je Krist dovoljan da zadovolji sve najdublje potrebe našeg srca?
Ta ometanja su djela Božje milosti. Tjeraju nas da radimo na tim područjima. Čine da se suočimo s našim grijehom. One su Božji način na koji nam skida povez s očiju kako bismo vidjeli da nam je evanđelje potrebno u svakom trenutku dana. One su svjetlo koje obasjava najtamnija predjela našeg srca, otkrivajući istinu onoga što je doista u njemu – grijesi i idoli koje smo gurnuli u kut, misleći da ako ih ne možemo vidjeti, onda niti ne postoje.
Podsjetnik koji trebamo
Ta ometanja naših planova nas podsjećaju da ne znamo kako srediti sve u našem životu i da to ne možemo sami. One su poput Pastirovog štapa, koji nas vuče natrag s naših zalutalih puteva, natrag našem velikom Pastiru. Trebamo ova ometanja. Više od ičega ona nas guraju do Kristovog križa gdje se moramo sjetiti evanđelja i primiti njegovu milost i oprost.
Teško je vidjeti sve te male frustrirajuće događaje i upadice u našem danu kao božanski dane prilike da rastemo u milosti, ali one to jesu. I gledati ih kao takve pomaže nam odvratiti pogled sa sebe i usmjeriti ga na Krista, kojemu je stalo više do naše promjene nego do naše dnevne udobnosti. Umjesto da nam pruži lagodan život, on se s milošću umiješa u naš život i pokazuje nam ono što trebamo više od svega – Njega.
Što je s vama? Je li vaš život ispunjen ometanošću? Vidite li u tome Božju ruku na djelu?
Autorica: Christina Fox; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org
