Jednog dana jedan vrlo bogat čovjek popeo se u potkrovlje svoje kuće u potrazi za nekom nagradom koju je davno dobio kao poslovni čovjek godine.
Kopajući po kutijama, naiđe na malu bilježnicu svoga sad već odraslog sina. Bio je to njegov dnevnik.
“Ne sjećam se da sam je ikada vidio”, pomisli on. Listajući, lice mu obasja osmijeh i oči mu zaiskriše. Stranice su ga na trenutak vratile u prošlost, kada je kućom odjekivao smijeh osmogodišnjeg dječaka. Na neke događaje potpuno je zaboravio. Čitajući dnevnik, postajao je sve ozbiljniji. Uvidio je da je u djetinjstvu njegovog sina bilo i tužnih razdoblja, kojih se on kao otac nije sjećao.
“Ali kako je to moguće?”, upitao se. “Pa ja na to nisam tako gledao.”
Tada se sjetio da je i on vodio dnevnik, doduše poslovni, pa ode po njega u kućnu biblioteku. S jedne od polica izvuče veliku knjigu u kožnom povezu i položi je na stol pored dnevnika na kojem je olovkom bilo napisano ime njegovog sina.
Otvorio je svoj dnevnik na mjestu na kojem je pisalo:
“Protratio sam cijeli dan. Bio sa sinom u ribolovu, ništa nisam upecao!”
Potom, listajući sinovljev dnevnik, potraži isti taj datum i pročita riječi svoga sina:
“Bio sam s tatom u ribolovu. Najljepši dan u mom životu!”
Cijelom svijetu možete biti samo jedna od osoba, ali svom djetetu možete biti cijeli svijet.
