Ljudi koji vjeruju u Boga “znatno” su sretniji od ateista i nereligioznih ljudi, pokazalo je novo istraživanje.
Studija na 2004 odrasle osobe u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazala je da su oni također optimističniji i otporniji od svojih nevjernih susjeda.
Među religioznim Britancima, gotovo tri četvrtine (73%) reklo je da imaju “dobro psihičko stanje”, u usporedbi sa samo polovicom (49%) ateista.
Slična je priča bila i s razinama sreće, životnim zadovoljstvom i drugim područjima mentalnog blagostanja.
Više od tri četvrtine religioznih ljudi (76%) sebe je opisalo kao sretne. Isto je reklo nešto više od polovice ateista (52%).
Dok je više od tri četvrtine religioznih ljudi (76%) izjavilo da su zadovoljni životom, samo 53% ateista se složilo.
Nalazi su pokazali da bi religiozni ljudi mogli bolje podnijeti životne udarce jer je 76% reklo da se osjećaju sigurnima u suočavanju s izazovima života. Samo 56% ateista se tako osjećalo.
Nešto manje od tri četvrtine religioznih ljudi (75%) izjavilo je da imaju visoku razinu samokontrole, ali samo polovica (51%) ateista je rekla isto.
Iako stope optimizma u pogledu vlastite budućnosti nisu bile tako visoke među religioznim ljudima (69%), oni su ipak bili daleko pozitivniji od ateista (42%).
Vjerni Britanci se lakše nose s teškim životnim izazovima
Izvješće, nazvano ‘Keep the Faith: Mental Health in UK’, napisao je dr. Rakib Ehsan, viši znanstveni suradnik na Institutu za utjecaj vjere u životu (IIFL).
Preporučio je kreatorima politike i stručnjacima za mentalno zdravlje da uzmu u obzir nalaze.
“Britanija je neobična mješavina društva koje je postalo sekularnije, ali i vjerski raznolikije”, rekao je.
“Iako se brza sekularizacija britanskog mainstreama navodi kao oblik društvenog napretka, čini se da to nije slučaj iz perspektive mentalnog zdravlja.
U usporedbi s nevjernicima, vjerojatnije je da će religiozni Britanci izvijestiti o dobrom psihološkom blagostanju, zadovoljstvu životom i optimizmu u pogledu svoje osobne budućnosti. Također je vjerojatnije reći da se samouvjerenije nose s izazovima koje nosi život.
Iako se može smatrati nemodernim i zastarjelim, kreatori politika i praktičari u sferi mentalnog zdravlja trebali bi bolje istražiti osjećaj pripadnosti i svrhe koji se mogu pružiti kroz vjerske i duhovne oblike privrženosti i članstva.”
