Koliko god se trudili, često nemamo dovoljno vremena i strpljenja za druge, kao ni drugi za nas. Zato ponajprije razgovarajte s Bogom o svojim problemima.
Kroz iskustvo sam naučila da kad otvorim dušu i podijelim svoje brige s drugima, neki ljudi se ne trude stvarno razumjeti moje osjećaje, već su više fokusirani na to da čuju svoj vlastiti glas. Isto tako, shvatila sam da neki ljudi nisu uvijek u mogućnosti pružiti utjehu kada sam tužna ili kada me boli. Ponekad to nije zbog nedostatka dobre volje, već zato što ne znaju stvarno razumjeti dubinu mog bola i ono što se događa unutar mene.
Ne razgovarajte s ljudima o svojim problemima – razgovarajte s Bogom
Međutim, vjerujem da Bog razumije sve te riječi koje nisam u stanju izgovoriti, razumije emocije koje me muče i razumije dubinu mog bola. On zna sve što krijem i sve zbog čega patim, čak i kad to sami ne shvaćamo. Napredovala sam do točke da shvatim da ljudi često pokušavaju sugerirati kako bih se trebala osjećati u određenim situacijama.
Ponekad su ti savjeti nerealno postavljeni, kao da bih trebala biti manje emotivna ili bih trebala imati niža očekivanja. Ponekad su ljudi brzi u prosuđivanju i optuživanju, pokušavajući prebaciti krivicu na mene za ono kroz što prolazim. No, s druge strane, Bog ne osuđuje. On ne stavlja prst na mene. On samo sluša, razumije i prihvaća.
Razumjela sam da će ljudi često izgovoriti riječi koje neće donijeti olakšanje. U takvim trenucima, može biti frustrirajuće čuti fraze kao što su “sve će biti dobro”, “stvari će se promijeniti kad najmanje očekuješ” ili “sve ima svoj razlog”. Te riječi, iako dobronamjerne, ne donose uvijek trenutno olakšanje. Ljudi možda neće biti uz mene kad plačem, neće se brinuti hoću li biti dobro nakon što se vratim kući, jer njihova pažnja često ima ograničeni vijek trajanja.
Bog ostaje uz mene i kad svi drugi odu
On ne donosi privremene riječi utjehe. On daje prostor za iscjeljenje prije nego što nas obdari blagoslovima. Njegovo razumijevanje nadilazi trenutak i pruža dublje smislenosti. Razumijela sam da kada podijelim svoje brige s ljudima, ponekad se osjećam još više neshvaćeno. Umjesto da osjećam podršku, često osjećam osudu, kao da nisam dopuštena biti iskrena sa svojim emocijama.
PROČITAJTE: Bog vidi – i to je najvažnije
Također sam primijetila da ljudi često pokazuju veći interes za mene kad sam sretna i vesela, dok se povlače kad sam tužna ili potištena. Neki se počnu udaljavati kad više nisam zabavna ili kad se nosim sa svojim teškoćama. No, osjećam sigurnost znajući da Bog voli sve moje stanje. On ne voli samo kad sam sretna ili kada se osjećam snažno.
On me voli kroz sve emocije i stanja, jer njegova ljubav nije uvjetovana. Razumjela sam da ljudi ponekad žele oblikovati moje emocije i osjećaje prema onome što im odgovara. No, Bog nas ne stvara u različitim verzijama kako bi nam udovoljio ili nas osudio. On nas prihvaća bez obzira na sve. Njegova prisutnost nas vodi da naučimo da ne možemo ovisiti o ljudima za svoje iscjeljenje, niti očekivati da će nam popraviti život.
On nas potiče da shvatimo da je On jedini koji može zaista iscijeliti naše rane i dati nam veću svrhu. Istinski sam shvatila da, dok će ljudi dolaziti i odlaziti iz mog života, Božja ljubav i podrška ostaju konstantne. Njegova prisutnost obuhvaća nas u svim fazama, kroz sve emocije, kroz sve izazove i promjene. Dok ljudska podrška može biti dragocjena, Božja ljubav je nezamjenjiva i duboko iscjeljujuća. On je uvijek s nama, razumije nas bolje nego itko drugi i zna što nam je zaista potrebno.
Izvor: svezazenu.net
