Astronomija je znanost koja se bavi proučavanjem svojstava nebesa i nebeskih tijela, i kao takva, posvećena je analizi jednog dijela Božjeg stvaranja.
Postanak 1,1 kaže “U početku stvori Bog nebo”, a četvrtog dana Njegovih stvaralačkih djela “I načini Bog dva velika svjetlila – veće da vlada danom, manje da vlada noću – i zvijezde.” (Postanak 1,16). Dakle, Biblija uči da je porijeklo nebesa i svih astronomskih tijela u njima sam Bog, Stvoritelj svega.
Osim što Biblija prikazuje Gospodina kao Stvoritelja nebesa, također ga prikazuje kao nebeskog vladara i nositelja koji “sve nosi snagom riječi svoje” (Hebrejima 1,3). Psalam 102,26-27 nas podsjeća da je “nebo djelo ruku tvojih. Propast će, ti ćeš ostati…Mijenjaš ih poput haljine i nestaju”. Izaija nam govori da je Bog “Kao zastor nebesa razastro, kao šator za stan razapeo.”, a upotreba sadašnjeg vremenskog oblika podrazumijeva da, čak do današnjeg dana, Bog na taj način nastavlja komunicirati sa nama i održavati Njegovu nebesku kreaciju (Izaija 40,22). Nadalje, vidimo da “On napravi Vlašiće i Štapce, on obrće mrak u zoru, a dan u najglušu noć…Jahve mu je ime.” (Amos 5,8). Ovaj stih se odnosi na Gospodina kao Stvoritelja zviježđa i Onoga koji orkestrira izmjenu dana i noći. Na taj način Gospodin održava potpunu kontrolu nad nebesima, te ih podupire svojom moći u njihovim dnevnim i godišnjim ciklusima.
Štoviše, nebesa su medij koji Bog upotrebljava kako bi jasno i nedvojbeno dao do znanja Njegovo postojanje, moć i slavu. David nam govori da “Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.” (Psalam 19,1). Apostol Pavao na ovo stavlja posebni naglasak; premda izričito ne spominje nebesa, on jasno kaže da “ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire” (Rimljanima 1,20). Znači, radi nebesa čovječanstvo nema isprike za bilo kakvu nevjeru u postojanje i moć Boga jer “Bog im očitova” (Rimljanima 1,19).
Što je onda pravi odgovor na ono što nam astronomija govori o svemiru? Primjeran odgovor na Božju nebesku kreaciju nalazimo u Psalmu 8: “Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti – pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?…Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji!” (Psalam 8,3-4; 9). Svemir nas podsjeća na našu vlastitu beznačajnost u odnosu na Božju veličinu, ali isto tako nam objavljuje smjernu i zapanjujuću istinu da se On brine za nas. Dakle, biblijsko razumijevanje astronomije prikazuje slavu i milost Boga koji je stvorio svemir, održava ga i upravlja njime. U razumijevanju toga, gravitacija je ta koja nas potiče na slavljenje.
Prijevod: Vesna L.
