Možda se osjećate kao da ste mama koja je izgubila svu kontrolu, a zapravo ne znate što učiniti u vezi s tim, a još manje istinski razumijete zašto se tako osjećate.
„Dani su dugi, a godine kratke“, kažu. ” I ovo će proći”, čula sam. “To je samo faza”… i tako dalje. Svi ovi osjećaji podijeljeni su sa mnom u nekom obliku ili na neki način, i iako da, znam (čak sam ih sama ponudila prijateljicama i drugim mamama), ponekad te riječi ne znače ništa, još gore, prodiru u moje srce i postaju ništavne. Uzdah.
Dame, mogu li samo na trenutak biti stvarna, sirova i iskrena? Za one od vas koji me poznaju ili ste pročitali nekoliko članaka, znate da nisam od onih koji nešto zadržavaju i da sam prilično ranjiva. Ipak, vjerujem da se te stvari moraju reći i nadam se da ću time baciti malo svjetla na osjetljivu temu. Dakle, evo. Ova generacija majki ima velikih problema. A mnoge to čine u tišini!
Prijateljice, u duhovnom smo ratu! Neprijatelj hrabro cilja na naša srca, umove i duše, cijelo vrijeme čineći da se osjećamo izgubljeno i neshvaćeno. Posljedice nas često dovode do toga da minimiziramo probleme druge mame, uspoređujemo ih sa svojima ili se čak pretvaramo da su u redu. Zapravo, svi se suočavamo s malim PTSP-om iz posljednjih nekoliko godina, izgubili smo toliko toga, a čini se da se naš svijet još uvijek vrti naglavačke.
Možda se osjećate kao da ste mama koja je izgubila svu kontrolu, a zapravo ne znate što učiniti u vezi s tim, a još manje istinski razumijete zašto se tako osjećate. Pa, budimo iskreni… Niste sami. Da, znam, još jedan osjećaj koji bi mogao pogoditi žicu. Međutim, iako su te riječi često teško probaviti kada se doista osjećate usamljenima, morate shvatiti da ih je netko napisao jer se sigurno osjećao isto kao i vi sada.
Ja sam ona mama koja osjeća da je izgubila svu kontrolu – primjer! Ali osjećaji su stvarni i valjani su. Mnogo dana ne mogu pratiti. Ne mogu se snaći. Čini se da ne mogu pronaći što funkcionira u mom braku ili s mojom djecom. Jednostavno ne mogu. Ne mogu to učiniti! Čak ću to reći naglas kad se težina svega sruši, odjednom.
Tada ću zastati, duboko udahnuti i brzo shvatiti da to ne mogu. I, znate što? Ne možeš ni ti. Ne možemo sve, niti je vama suđeno. Traženje kontrole može biti čest problem za većinu mama, ali upravo zato to Sotona koristi kao alat da nas slomi.
Dakle, podignimo se! I pridružite mi se u odmicanju od tih misli i traženju onoga što Bog ima za reći mami koja je izgubila svaku kontrolu.
Kontrola vara
Prijateljice, da počnem s jasnom i glasnom činjenicom – kontrola vara! Da, istina je. Dopustite mi da vas provedem kroz priču koja ne samo da će vam slomiti srce, već može biti i priča s kojom ćete se nažalost moći poistovjetiti. Iako možda nećemo uvijek doći do ove točke, vjerujem da smo se svi osjećali ovako:
Prošlog tjedna primila sam poziv od drage prijateljice, ali kad sam se javila, jedva sam prepoznala njezin drhtavi glas. Pitala me mogu li doći. Ali misli su mi odmah pale na to da ona živi više od sat sati odavde, a toliko je stvari koje moram obaviti danas.
Ta je misao brzo nestala kad joj se bol probila kroz glas, a između jecaja je rekla: “Ne mogu više. Izgubila sam svu kontrolu.” Te su mi sirove riječi rekle sve što sam trebala znati. Lažljivac je bio vrlo glasan, gurnuvši je u vrlo duboko i mračno mjesto. Stigla sam u isto vrijeme kad i hitna pomoć, ali kad sam je vidio kako otvara ta vrata, osjetila sam olakšanje i slomljeno srce. Njezina dva dragocjena sinčića bila su u dnevnoj sobi i zbunjeno gledala oko sebe dok su joj suze tekle s lica, s izrazom poraza.
Toliko me ljuti kako je Sotona u punom napadu, tjerajući nas da vjerujemo da ne možemo biti majke za koje nas je Bog pripremio! Da, biti mama u ovim godinama teško je i dolazi sa svojim jedinstvenim nizom izazova. Od brutalnih napada na naš identitet, dok živimo u danu krivo predstavljenih informacija koje su nam stalno na dohvat ruke, do svih žrtava i zahtjeva na koje polažemo pravo, nema sumnje da uzima danak, tjerajući nas da se osjećamo nedostatnima. A oni samo zagrebu po površini, jer sveukupni pritisci koje sami sebi često postavljamo su nevjerojatni!
Ipak, razlog zašto osjećamo sve te stvari tako duboko je taj što smo stvoreni da promičemo mir, njegujemo svoje voljene i budemo “srce doma” (Izreke 31,13, Psalam 128,3a ). Dakle, kada nekako osjećamo da to ne možemo postići ili izgubimo vlastiti osjećaj mira, lako se možemo prikloniti laži da nekako nismo uspjeli. Oh, ali ono što moramo shvatiti je da Bog ne očekuje savršenstvo, On želi predanje (Izaija 55,8-9).
Kao žene, prirodno žudimo za sigurnošću i očuvanjem sklada u cijelom domu i s obitelji. Zato kada se vanjski pritisci ušuljaju, poput toga da naša djeca donose loše odluke, naš temperament izaziva ispad bijesa ili se naša obitelj osjeća podijeljeno ili udaljeno, što nas navodi da vjerujemo da su stvari izmakle kontroli.
Dakle, prirodno dajemo sve od sebe da sve obuzdamo, žudimo za sigurnim prostorom, jer nam kontrola pomaže da se osjećamo kao da su stvari bolje, dobre. Ali, kontrola je samo fasada! Bog kaže da se opustimo. On nam zapovijeda da se ne hranimo lažima neprijatelja (Ivan 8,44 ) i da mu u konačnici vjerujemo u svemu.
VIDI OVO: Citati o majci: Najljepše izreke o majkama koje trebaju znati koliko ih volite
Predaja kontrole
Predaja kontrole zvuči lako u teoriji, ali mnogo puta možda čak i ne shvaćamo kako kontrola vodi nas i naše izbore jer nam daje taj lažni osjećaj mira. Ponekad je samo činjenica da nas život na neki način dovede do prilično teških prijelomnih točaka, a stjecanje kontrole maska je za prihvaćanje neizvjesnosti ili teških situacija.
Sjećam se da sam osjetila taj pokušaj kontrole nedugo nakon što je moja mama umrla. Imala sam dvoje tinejdžera i nisam znala kako ih odgajati bez maminog vodstva. Oluja je bjesnila dok sam ulazila u te tinejdžerske godine već noseći težinu tuge. Kad su zabrljali, krivila sam sebe i htjela sam odustati. Kad bi se bol ponovno pojavila, prisilila bih se da ga gurnem prema dolje.
Teško je odgajati tinejdžere, posebno u ovom zbunjenom i izgubljenom svijetu, ali činiti to dok tugujete stvarno je neuredno i zbog toga sam reagirala na nepredvidive načine. Ipak, iako je Bog znao da je moje srce ranjeno, Njegova ljubaznost, milost i milosrđe nikada nisu izostali. Postoji tako lijep način da nas naš Otac susreće usred kaosa i nježno pruža Svoju ruku, pozivajući nas da se uhvatimo. Jeste li to ikada primijetili?
To me navodi na razmišljanje o dragoj priči koju često pričamo svojoj djeci kada je Isus hodao po vodi i nagovarao Petra da mu vjeruje (Matej 14,22-36). Baš poput naših vlastitih oluja koje bjesne u našim životima, Isus je hodao po vodi kako bi uvjerio svoje učenike da je On Onaj za koga se predstavlja – Sin Božji. Ali, baš kao što ga učenici nisu uspjeli prepoznati, vjerujući da je duh, mnogo puta, mislim da smo skloni učiniti istu stvar.
Želimo vjerovati i posegnuti da zgrabimo Njegovu ruku, ali čini se da Ga ne možemo vidjeti onakvim kakav On zapravo jest, dok naša briga raste i pitanja “što ako…” dolaze na pamet. Petar je to predobro znao, ali upravo kad je počeo tonuti, Isus ga je zgrabio. Mislim da Isus čini isto nama.
Obratite pozornost, slušajte i priklonite se ljubavi
Draga prijateljice, bitke koje vodimo su jake, ali se samo zaoštravaju. A to znači da moramo ostati na oprezu, ostati jaki i nastaviti se boriti! 1. Timoteju 6,12 govori nam da vodimo dobru borbu… s vjerom. Ovo je podsjetnik da ćemo se u ovom životu susresti s turbulencijama, posebno kao vjernice jer će naša vjera biti na kušnji. Međutim, iako ćemo prirodno htjeti preuzeti kontrolu i obuzdati se u vremenima koja se čine malo neosnovanim, moramo čuvati svoja srca i umove ispunjavajući ih Istinom.
Obratite pozornost na atmosferu svog doma, a kada neprijatelj želi ući unutra, molite riječi iz Svetog pisma nad svojim domom. Odaberite slušati srca svog supružnika i djece te tražite od Boga da postavi granice zaštite oko tih dragocjenih odnosa, pružajući milost kada je to potrebno. Zatim se oslonite na izvor ljubavi i dopustite Bogu da vas vrati na mjesto predaje dok Mu vjerujete u svakom godišnjem dobu.
Ovo je također poziv nama kao mamama da se udružimo. Imamo slatku priliku podići jedne druge i ohrabriti jedne druge na ovom putu. Budite mentorica mami koja je u potrebi i tražite mudriju mamu da vam bude mentorica. Također trebamo vršnjakinje na koje se možemo osloniti i za koje znamo da će biti tu u našim najmračnijim vremenima. Obratite pozornost i slušajte srca svojih prijatelja i budite njihovi najveći molitveni ratnici jer molitve su nam očajnički potrebne. Možda sada više nego ikada.
Završit ću s ovim: istina je da nikada nećemo biti dovoljni sami sebi i nikada nećemo moći steći potpunu kontrolu. Ne možemo. No, sve možemo kroz Krista koji nam daje snagu (Filipljanima 4,19). Sada te riječi vrijedi urezati u svoje srce i vjerovati svim srcem!
Autorica: Alicia Searl; Izvor: Ibelieve.com
