U Ivanu 4,22 Isus kaže: “Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova.” Nakon tih riječi odmah slijedi ova prekrasna istina: “Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac.” (stih 23) .
Razgovor između Isusa i Samarijanke ostaje omiljen mnogim suvremenim čitateljima Biblije, ne samo zbog načina na koji ruši kulturne barijere, već i zbog duboke istine koju prenosi o spasenju.
Kada je Samarijanka otišla po vodu iz bunara, nije očekivala da će naići na Židova, niti da će započeti razgovor. Ono što je počelo kao jednostavna molba za vodu pretvorilo se u Isusovo otkrivanje plana spasenja koji je primjenjiv i na Židove i na pogane.
Interakcija je dosegla vrhunac kada se oprezna žena pretvorila u entuzijastičnu evangelizatoricu: “”Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?” (Ivan 4,29).
Usred ovog razgovora, Isus je izjavio da spasenje pripada Židovima u odgovoru na ženinu izjavu u stihu 20, ističući da su Samarićani imali drugačije sveto mjesto u usporedbi s Židovima.
Isusova izjava da spasenje dolazi od Židova naglašava njihovu važnu ulogu
Isusova tvrdnja da spasenje dolazi od Židova naglašava njihovu ključnu ulogu u Božjem planu otkupljenja. Bog ih je izabrao da budu kanal kroz koji je Mesija došao na zemlju.
Također im je povjerio svoj savez, kako potvrđuje sveti apostol Pavao u Rimljanima 3,1-2: “Koja je dakle prednost Židova? Ili kakva korist od obrezanja? Velika u svakom pogledu. Ponajprije: povjerena su im obećanja Božja.” (usp. Pnz 4,8; Ps 147,20). Stari zavjet, često nazivan hebrejskim pismom, odražava ovu duboko ukorijenjenu povezanost.
VIDI OVO: Judaizam: Što vjeruju Židovi?
Kao kršćani, možemo cijeniti Božju namjeru i pažljivo napredovanje u orkestriranju dolaska Spasitelja preko Židova. Kristovo rođenje “u punini vremena” (Galaćanima 4,4) i žrtva na križu nisu bile slučajnost ili rezervni plan.
Govoreći o izraelskom narodu, Pavao kaže: “Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.” (Rimljanima 9,4–5).
Jednostavna činjenica je da je Bog izabrao Izrael – narod i zemlju – da postavi pozornicu za Spasitelja svijeta. Na taj način, spasenje je od Židova.
Spasenje je od Židova, ali nije samo za njih
Međutim, iako je spasenje od Židova, ono nije ekskluzivno samo za njih. Isus je to jasno rekao u svom razgovoru kod bunara: “Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac.” (Ivan 4,237).
Sada živimo u eri u kojoj se evanđelje proširilo daleko izvan židovskih granica, “sve do kraja zemlje” (Djela 1,8). To je vrijeme kada istinski štovatelji slave Boga u duhu i istini, kako je Isus objavio. Njegov razgovor s Samarijankom i njezin entuzijastični odgovor nagovijestili su ono što danas doživljavamo: istinski štovatelji koji izlaze iz židovskog i poganskog podrijetla.
Širenje evanđelja započelo je na dan Pedesetnice kada se više od 3000 Židova obratilo Kristu (Djela 2,41). Nakon toga, poruka se proširila na pogane, od etiopskog eunuha do rimskog Kornelija (Djela 8,26-40; 10-11). Nakon Pavlovog obraćenja, misionarska aktivnost za pogane dobila je formalni oblik, a mi i danas vidimo kako se poruka širi među više pogana.
Ukratko, spasenje pripada Židovima jer su imali Božji savez i bili su čuvari Svetog pisma i čuvari hrama. Fizički, oni su bili narod Spasitelja. Međutim, Božji plan uvijek je obuhvaćao ljude svih naroda. Obećao je Abrahamu: “Tobom će biti blagoslovljeni svi narodi na zemlji” (Postanak 12,3), a to se i danas ispunjava.
Izvor: Gotquestions.org
