Doktor je savjetovao da se Ljiljana što prije isključi s aparata te da može krenuti na liječenje, ali ona si to nije mogla priuštiti.
Ljiljana Milenković (27) u najboljim godinama bila je primorana boriti se za goli život. Podnoseći bol i neizvjesnost koju donosi dijaliza, usput je vodila bitku s vremenom – čekajući da dobije novi bubreg.
Kada je konačno primila taj poziv, poziv koji joj je spasio život, počela je nova borba, jer nije imala dovoljno novca da otputuje u Bjelorusiju na Kliniku za transplantaciju.
Ono što je cijelu situaciju otežalo je to što su je iz klinike kontaktirali s radosnom viješću da imaju odgovarajući organ, no ubrzo je uslijedilo razočaranje kada je shvatila da ne može na put jer na računu nema sredstava.
– Prilično sam razočarana. 14. srpnja sam dobila poziv, bio je petak, bila sam na dijalizi. Zvali su me da idem u Bjelorusiju. Doktor, odnosno prevoditelj, rekao da se što prije isključim s aparata te da mogu otići tu večer ili najkasnije sutra ujutro, ali nažalost nismo imali dovoljno novca. Na računu smo imali 21.000 eura, a to nije bilo dovoljno – ispričala je za Telegraf.rs ova djevojka kojoj je u tom trenutku za transplantaciju bilo potrebno 57.000 eura.
Sada su nam stigle dobre vijesti, Ljiljana je dobila ovu bitku i uspješno se oporavlja.
– Hvala svakome od vas na svakoj vrsti pomoći i podrške. Hvala za svaki SMS, hvala za svaku uplatu, hvala za svaku aukciju, hvala za svaki prilog u humanitarne kutije, hvala što pratite sve s nama ovih godina. Bilo je jako teško, ali uspjeli smo skupiti novac, a što je najvažnije, Ljiljana je u tome uspjela. Njen san danas se ostvaruje zahvaljujući vama – objavili su u Facebook grupi “Budi human – Humanitarne aukcije”.
Ljiljana se javila s dobrim vijestima
Ljiljana nam se javila s dobrim vijestima i objasnila kako teče njezin oporavak u Bjelorusiji.
– Sve je prošlo kako treba, operacija je trajala dva i pol sata, sutradan sam već ustala iz kreveta i pokušala hodati, naravno uz pomoć drugih, jer ipak je to rana. Ne znam koliko ću točno ostati u bolnici, sve ovisi o brzini oporavka. Svačiji organizam je drugačiji, svako se oporavi na svoj način, ali nadam se da će to biti što prije – kaže Ljiljana za Telegraf.
Zahvalna je svim ljudima koji su joj pomogli i podržali je, kao i zakladi “Budi human”.
– Mislim da život na dijalizi nije nimalo lak i mislim da svi koji imaju priliku i prikupljaju novac preko zaklade “Budi human”, koja mi je pomogla i preko koje sam ja prikupljala novac, trebaju to učiniti i doći… ako ne želite doći u Bjelorusiju postoje razne druge opcije Italija, Turska, sve ovisi o cijeni – koja cijena kome odgovara. A u Turskoj moraš imati donora pored sebe da bi transplantacija bila uspješna. Znam puno slučajeva koji su rađeni ovdje u Bjelorusiji i svi su bili uspješni – kaže ona.
Kako kaže, želi da i drugi slijede njen primjer i da ne oklijevaju i ako budu u prilici odu na transplantaciju. Svjesna je da je potrebno mnogo novca, ali kako kaže, “ništa u životu nije besplatno”.
Ljiljana želi dati nadu svima koji prolaze kroz isto
– Hvala Bogu da su barem u dvije-tri sobe ljudi iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Zato želim apelirati na ljude da ne daju svoje živote i da se ne predaju dijalizi te da ne čame svaki drugi dan po osam sati da ih bockaju i pritiskaju, maltretiraju u vozilima. Ima nade, da, mora se platiti, ali kada je išta u ovom životu bilo besplatno? – kaže ova hrabra djevojka koja želi dati nadu svima koji prolaze kroz isto što i ona.
Ljiljanina velika želja bila je da njezina borba s dijalizom završi te da otputuje u Bjelorusiju. Nakon duge borbe svih da joj pomognu, konačno imamo dobre vijesti. Sada se oporavlja i čeka trenutak kada će se vratiti u Srbiju i nastaviti normalan život.
